RTV Teorija i praksa

uspijevam, da uspostavim kontakt izmedu čovjeka s ekrana i onoga pred ekranom i to bez posrednika. Ja sam im tu sasvim suvišan. To nije formalno pitanje. Televizija je već puno „učinila” u smislu udaljavanja Ijudi. Televizija je sama po sebi agresivna. Propisuje, sugerira, pravi čovjeku dnevni raspored, određuje mu kada če večerati, a kada će iči spavati pa sve do toga i s kime će spavati. Televizija - to su televizijski Ijudi, nametljivi, samodopadljivi, obljubljeni, predstavnici nečega. Ulaze ргеко ekrana u čovjekove najintimnije prostore (stanove), uče ga svemu i svačemu. Određuju mu kada će se smijati i kada će plakati. Televiziju treba učiniti humanijom. Približiti čovjeka čovjeku. Popričati 0 tegobama. Dovesti što više Ijudi na ekrane i to običnih, bez titula. Drugo o čemu bih nešto rekao je sadržaj. Ovaj film bavi se ugroženošću čovjekove okoline. Međutim, to nije ekološki film. Nema znanstvenih podataka niti takvih ambicija. To je film o Ijudima, o njihovom pravu da se bune i bore za svoj način života. Naime, netko tko će ući u ambulantu interesirat če ga liječnik. Mene uvijek više zanima bolesnik. Vranjic (ime ovog mjesta) je vjerojatno osuđen na smrt 1 teško će ga itko spasiti. Žrtva па oltaru progresa. Zaštićujemo mi Veneciju, Dubrovnik, Firencu, Barseionu..., spomenike kulture. Zaštičujemo od propadanja svoju prošlost i uništavamo svoju sadašnjost Htio sam napraviti film o zaštiti kulture življenja u Vranjicu. To mjesto nema svojih spomenika kulture, ali ima svoj mediteranski način života. Svoju pučku običnu malu kulturu, Ribe, školjke i vinogradi nestali su, a što će biti s Ijudima? Nakon emitiranja, film, autor i Jugoslavenska televizija primili su toliko pohvala da je gotovo neumjesno o tome pisati јег оуако „papirnato” izgleda prilično neuvjerljivo i, možda, isforsirano, Dobronamjernost koju su domaćini ispoljavali i prije emitiranja filma, zadovoljni što se prvi put na njihovoj smotri nalazi i predstavnik jedne socijalističke zemlje, pretvorila se u pravo oduševljenje nakon što su vidjeli kakav im je film stigao iz Jugoslavije. Bila je to prava lekcija jugoslavenske televizije svim prisutnim sudionicima smotre, jer prikazan je film koji jasno, otvoreno i nedvosmisleno govori o jednom problemu koji nije aktuelan samo u Jugoslaviji nego brine i ostale mediteranske zemlje, posebno Španjolsku. Uz pohvale

120