RTV Teorija i praksa

Nema sumnje, iskustva timskog rada, mada su nepotpuna i skoro zanemarljiva, u odnosu na celinu radio-dramske produkcije, po mom mišljenju, zaslužuju punu pažnju čak i onda kada ne idu dalje od operativnih pretpostavki, dakle, od jedne spoljne orijentacije koja, ako ništa drugo, preferira zajedničku odgovomost i viši stepen kolektivnog u pripremanju radio-dramske emisije. Ali, ostavimo po strani moguče stvaralačke prednosti timskog rada, kao i različite oblike timskog stvaranja radio-dramske emisije, da bismo ukazali na neke prethodne uslove, bez kojih se ni timski rad.ne može ozbiljnije utemeljiti. Reč je, рге svega, o tehničkim, fmansijskim i vremenskim pretpostavkama. Sve jugoslovenske radio-dramske produkcije su masovne (u pojedinim radio-stanicama pripremi se i više od stotinu premijera godišnje), a ni jedna od njih nema dovoljno pravih uslova za odlučnije odvajanje od serijske proizvmdnje, jer bi takva orijentacija podrazumevala i mogućnost adekvatnijeg stimuliranja autora i drugih saradnika, laboratorijsko i dugoročnije pripremanje pojedinih emisija, nekoliko studija za snimanje i montažu, spremnost glumaca i drugih saradnika na ozbiljniji pripremni rad, veči broj različitih tipova proba itd. lako senka loših proizvodnih i stvaralačkih uslova ozbiljno lebdi nad radio-dramom i, posebno nad ambicijama takozvanog timskog i nestandardnog rada, ipak dosadašnja iskustva potvrđuju i mogučnost i potrebu unapređenja timske realizacije, kako u estetskom, tako i u tematskom smislu. Јег, upravo timski rad je i pretpostavka osvajanja nove savremene tematike, a samim tim i mogučeg unapređenja estetske, kulturne i obrazovne uloge radio-dramskih programa. Neka za ilustraciju ove teze posluži upravo dečja radio-drama. Oslonjeni samo na literarnu baštinu i često neuspele javne konkurse, dečji dramski programi se, ne retko, otvaraju prema slušaocima kliširanim temama i fabulama o caricama i kraljevičima, aždajama i divovima; otvaraju se idejama i terminima starog literarnog sveta koji je, bar nekim svojim idejnim i estetskim aspektima nekomunikativan i dotrajao. Mada je izlazak iz tog uspavanog kruga prvenstveno stvaralačke prirode, nisu svakako bez značaja i materijalne i idejne pretpostavke koje bi stimulisale i übrzavale autentično dramsko stvaralaštvo za decu. Pitanje tematike radio-dramskih programa, njihove idejne i estetske savremenosti, nije puko voluntarističko ili narudžbeno pitanje; ono dodiruje opšte i posebne uslove, kulturnu i stvaralačku klimu, odgovornost i inventivnost dramskih redakcija, pa i njihov položaj u užoj, unutarradijskoj sredini.

114