RTV Teorija i praksa

ч V. Švarcov, Temelji dramaturgije, „Školska knjiga”, Zagreb, 1976, str. 43,

koji način radio-dramsko umetničko delo moguče. Pre nego što pređemo na promišljanje i analitiku suštinskih pitanja zasnovanih na problemu o kome je ovde reč, želeli bismo da u najkračim crtama damo čitaocu uvid u naše metodološko ishodište. Metoda kojom se služimo u otkrivanju logike radio-dramskog umetničkog dela je ontološko-hermeneutička. Osnovna postavka ovog metodološkog ishodišta je da se sva stanja stvari oko problema logike radio-dramskog umetničkog dela uočavaju ~iz samih temelja jedne otvorene fenomenologije hermeneutike” ll koja, po našem mišljenju, istovremeno omogučava da se genuino sagledaju temeljna logička /(logos) nosna/ ustrojstva radio-dramskog umetničkog dela. Na osnovama ovakvo zasnovanog metodološkog ishodišta moguče nam je da u ovom radu postavimo (bar) dva fundamentalna pitanja koja su u imanentnoj (sapripadnoj) vezi sa problematikom koju razmatramo. Mi, dakle, pitamo: 1. Otkuda proizilazi i na čemu se utemeljuje izvorno-logička /(logos)nosna/ raskrivenost radio-dramskog umetničkog dela? 2. Šta je logici radio-dramskog umetničkog dela sapripadno? Utvrditi logičku dominantu radio-dramskog umetničkog dela. Da bismo odgovorili na ovako postavljena pitanja možda bi prethodno bilo dobro da se ukratko podsetimo nekih bitnih konstitutivnih odlika radio-dramskog umetničkog dela kao potpuno nezavisnog vida svekolike dramske književnosti i književnosti uopšte.

120