RTV Teorija i praksa

2' Edmund Husserl, Logische Untersuchungen, 11, 1, Halle, S. 1.

22 F. Scheider, Das Problemeines Sprachlogik, citirano prema knjizi Kete Hamburger Logika književnosti, Beograd, Nolit, 1976, str. 29.

23 Dimitrije Savić, „Око”, 13-27. jul 1978.

24 Pierre Guiraud, La semantique, Que sais-je?, P. U.F., Paris, 1964.

2» Roman Jakobson, Lingvistika i poetika, Beograd, 1963.

nama vremenski bliži filozof, E. Huserl, sugeriše da nauka logike „započne jezičkim razmatranjima” 2l . Uistinu, pojam logike radio-dramskog umetničkog dela, štaviše, moguč je i smislen upravo „zato što postoji logika jezika ili, tačnije, zato što je pojam jezičke logike ušao u moderno objašnjenje o logici mišljenja”. 22 Moguče je s toga reči da utemeljenje logike radio-dramskog dela leži, s jedne strane, u logosu, reči kao logusu, govoru kao logosu. Bit toga logosa je ~da u sebi ima značenje, da nešto znači, da znamenuje. To je semantički 10g05”. 23 Struktura toga i takvog logosa u značenju koje mu pridaje Рјег Giro 24 je takva da je ovaj moguče raščlaniti na četiri elementa; 1. sam predmet; 2. koncept, odnosno pojam predmeta; u de Sosirovoj terminologiji „označeno” (signifie) 3. akustička slika ili fonička forma: u de Sosirovoj terminologiji „označitelj” (signifiant); 4. fonička forma to jest „govorom ostvareno ime predmeta”. Struktura logosa - govora, pak, u Jakobsonovom 26 načinu interpretiranja je nešto složenija. Ovaj teoretičar razlikuje šest vidova (funkcije) govora: 1. referencijalna (kognitivna); 2. emotivna; 3. konativna; 4. fatička; 5. metajezička;

126