RTV Teorija i praksa

radija. Međutim, nije verovatno da bismo tu pronašli logiku radio-drame. Zapravo, navedeni stav samo je na prvi pogled prihvatljiv. I to iz prostog razloga što suštinu radijskog medija ne čini samo radio-drama. Radio je, između ostalog, i bogatstvo sasvim drugih namena i sadržina. S druge strane (ontičku) bit radio-drame, uprkos sintagmi „radio-drama” koja jednim svojim delom upučuje na radio kao medij, ne čini ono suštinsko medija (radio), nego tek celina, semantički totalitet, pomenute sintagme sadrži (i izlaže) suštinu radio-drame. Radio je u ovom slučaju samo prenosilac na nivou mikrofon-predajnik-prijemnik (on, kažemo u ovom slučaju, nije logocentričan) i stoga, več po definiciji, ne može biti nosilac, niti temeljitelj logike radio-drame. Iz svega do sada rečenog može se zaključiti, držeći se striktno pojma i suštine medija (radio) da bi logiku radio-drame u tome pravcu bilo uzaludno tražiti. f) Logika /( logosjnosno / radio-drame izvire iz ontološkog dodira bića radio-drame sa svetom Logika radio-dramskog umetničkog dela, iz određenja koja smo do sada naveli, vidljiva je i u njegovoj suštinskoj otvorenosti prema svetu. Ova otvorenost ispoljava se, između ostalog, i kao ontički utemeljena napetost između biča radio-drame i sveta. Napetost, o kojoj je reč, s jedne strane ukazuje na ontičku istinu radio-dramskog umetničkog dela kao „umetnosti događanja bitka” dok, s druge strane, otkriva svoj humano-egzistencijalni karakter јег, između ostalog, ispoljava i izražava ukupnost „čovekovih odnosa prema svetu i sebi samom, iz obzorja

129