RTV Teorija i praksa

plan i ograničili se samo na unošenje podataka o istraživanjima koja su obavile istraživačke službe pri RTV zavodima. Prikupljanje ovakvih podataka započeli smo 1975. godine i okončali prošle godine. Sužavanjem predmeta našeg interesovanja samo na komunikološka istraživanja sa područja radija i televizije, osiromašili smo sliku koju bi mogao da nam pruži celokupan popis. Celokupan popis mogao bi da nas upozna sa istraživanjima sadržina, oblika i načina međusobnog, grupnog i masovnog komuniciranja, da bolje osvetli položaj, zadatke i dejstvo radija i televizije u odnosu na ostala sredstva javnog opštenja u našem društvu. Mogao bi, konačno, da nam pruži bolji uvid u teoriju i metodološke puteve kojima se služimo u istraživanju komunikacionih procesa. Samo opisom svih komunikoloških istraživanja mogli bismo da dobijemo celovit odgovor na pitanje da li dovoljno istražujemo sloievitost komunikacionih procesa, njihovu povezanost i međusobnu uslovljenost sa ostalim društvenim procesima. Na ovakvu, kompletnu bibliografiju svih komunikoloških istraživanja u jugoslovenskom prostoru moračemo, verovatno, još malo da pričekamo. Ali nam več nepotpuno poznavanje drugih istraživanja, uz podatke iz ove bibliografije, omogučuje da zaključimo da u teoretskom i metodološkom pogledu nema suštinskih razlika među komunikološkim istraživanjima koja vrše istraživačka odeljenja RTV ustanova i istraživanjima koje vrše druge komunikološke stručno-naučne ustanove. Među drugim jugoslovenskim istraživačkim ustanovama naročito se univerzitetske, više nego li one pri RTV, bave temeljnim komunikološkim istraživanjima. Svi podjednako, međutim, osečamo nerazvijenost i nedovoljnu efikasnost jugoslovenske komunikološke nauke, Istraživanja kod nas zaostaju za bogatstvom oblika koje i na području komuniciranja rađa naš socijalistički samoupravni razvoj. Brojna istraživanja elektronskih medija, njihovih programa i publike, još uvek ne proizilaze iz analiza naše stvarnosti, zasnovanih na temeljima istorijskog materijalizma. Istovremeno, naša komunikologija nedovoljno kritički analizira građanske teorije i dogmatsko-marksističke pristupe. Sve ovo je još teže shvatiti kada smo svedoci poraza koje doživljavaju pozitivistički usmereni građanski komunikolozi u svetskim okvirima uz istovremenu novu afirmaciju marksističkih pristupa. l

1 Ovo je potvrdilo, na primer, istupanje naprednih istraživača na godišnjoj skupštini Međunarodnog udruženja istraživača masovnih medija u Lestru 1976. godine. Slična tendencija došla je do izražaja na sastanku komunikološke sekcije Međunarodnog udruženja sociologa 1977, u Tridentu; izveštaj u članku - L.Pohar, Perspektive savremene komunikologije, „Bilten SŠP", Ljubljana, 31.3.1978, br. 3-4.

137