RTV Teorija i praksa

životu i u RTY programima, valja pokazivati britkom kritičarskom rečju. Prikazivati principe kristalisanja u delo ili amorfno rasplinjavanje na koordinatama kriterija koje bi emisije trebalo da zadovoljavaju javno se pojavljujuči pred milionskim opšstvom. Ohrabrivati neumome tragače da dosežu vrhunce i žigosati lenjivce koji tavoreči bitišu stihijno popunjavajuči programske sheme čime navikavju Ijude кгај prijemnika da bulje u ekrane i ogluve slušajuči ništinu! Ni prve otprve nije lako zapaziti u tekučim RTV bujicama. A o onima bez stvaralačkog pristupa, koji bez izbora, svašta love mikrofonima i kamerama pa podmeču rog za sveču, ustežemo se da kažemo pravu reč. Pred poslenicima RTV, koju deceniju ranije, nije ni istican zadatak da putem RTV nalaze bolje načine opštenja i nove oblike kulture (u isti mah i široko-narodne i visoko-stvaralačke) koje mogu gajiti programi RTV i na svojim talasima graditi mostove do svakog čoveka. Ti i takvi uzleti RTV otežani su olovnim balastom i zabetoniranim rutinerskim otaljivačima poslova koji ostavljaju svoje trapave tragove i u najsičušnijem delu programa i takvim naplavama zagađuju геке radija i televizije. Te poplave informacija (neoplemenjenih Ijudskim duhom i rukom) ošamučuju gledaoca/slušaoca uljuljkujuči ga iz emisije u emisiju, u kojima se ništa ne događa niti se kuda stiže. Lenjivci duha, nesmelošču svojom, nesrčanošću, lažnom ležernošču bezbrigoviča, na dnevni red programskih shema stavljaju nafrizirane materijale kojima nastoje da prikrivaju svoju i tuđu dubioznost, poštapajuči se društvenim parolama koje su svojom suštinom baš protiv takvih i usmerene.

146