RTV Teorija i praksa

Како sve to - dobro i loše - procenjivati i iskazivati da bi podsticalo ono što ohrabruje i uverava da‘ če program bivati sve adekvatniji potrebama? VATROMETI DUHA I TAMA SIVILA Pojava nekih ličnosti na ekranima i кгај mikrofona su zavodljive prirode. Oni sujetnog šepurenja pogubno deluju na stvaranje osobenih programa, Do pravog Ijudskog izražaja dolaze ličnosti koje plene plemenitošču i zalaganjem za humanitet, ozbiljnim tretiranjem važnog, vedrinom u zabavi, zabrinutošču u mudrom traganju. Ako sve više bude tog traganja, a manje emisija čiji autori očekuju da im se veruje na golu reč, ako bude, ne umirivanja savesti več buđenja svesti o potrebi svakog čoveka da traga za boljim rešenjima i širim vidicima, onda če u radio i televizijskim programima baš to bivati glavna značajnost Ta zajednička crta, „zajednička tragalačka misao” vrednija je od manjeg ili večeg broja izuzetno uspelih emisija. Ali to valja negovati podizanjem kulture stvaranja programa u celini, a i posebno. Kojim merilima procenjivati RTV programe? Pitanje je bez dovoljno pouzdanih odgovora. Mi još nemamo našu teoriju RTV komuniciranja. Ni kriterije stvaranja programa kao i adekvatnih kriterija proeenjivanja. Niko ih nije iskristalisao, ni teorijski obradio. Postoje programska, koncepcijska načela. I neka iskustva. Zato svaki stvaralac i iza i ispred ekrana/mikrofona traga za kriterijima, razvija ih i neguje. Jedna od dobrih programskih formula jeste

147