RTV Teorija i praksa

kvalitetima, razvijanje teorije o toj praksi, stvar je dugotrajnog i mukotrpnog posla u kome valja da učestvuje svaki stvaralac koji može da pomogne da bolje sagledavamo tekuču praksu i izgrađujemo misao o njoj. Osobenosti našeg društva traže transformaciju radija i televizije. Preduzimaju se društveno-politička rešenja i ona su originalna u odnosu na neka nastojanja u svetu da se mediji stave u službu društva. Jedni ističu moč RTV i njihovo zadovoljavajuče vršenje uloge od posebnog društvenog značaja. Drugi tvrde da su to početni koraci i ističu potrebu kopemikovskog preokreta u shvatanju medija i njegovom delovanju. I život i dmštveno-politička dokumenta ističu potrebu transformacije medijai na strateškoj liniji razvoja našeg samoupravnog draštva. Odgovore valja davati u praksi i teorijski. Tragati za najboljima i delom i rečju. Jedino njihovo pravo mesto bitisanja jesu konkretne radio i televizijske emisije. Ako tu nema transformacije, ostali odgovori su samo ostajanje u predvorju RTV zbivanja. Za negovanje kritičkog viđenja realne slike RTV programa potrebna je britka kritika da bismo sve jasnije uočavali nedovoljno vidljive granice između pravih stvaralačkih emisija, koje vuku ka višim kvalitetima programa i utiru put specifičnoj dvosmernoj samoupravnoj komunikaciji, i onih emisija koje se javljaju u programima delujući kao „popunjavanje” vremena bez podržavanja digniteta slušaoca/gledaoca, stavljajući ga u poziciju objekta, neaktivnog zuritelja u ekran i slušaoca neizoštrena uha - nekritičnog i nemaštovitog gutača svega što mu se na talasu ponudi. Pošto nema naše teorije medija, nema ni preciznih merila. Otuda i pojava različitih

149