RTV Teorija i praksa

da se u svakoj emisiji stvarno nešto životno događa. Inače zašto bi uopšte i bila uvrščena u program?! Po običaju (ustaljenom!) program se nekako i skrpi. Ali da li on reprezentuje određenu homogenost, usmerenost (ne jednosmernu, več polivalentnu u duhu pluralizma samoupravnih interesa), da li se događa nešto što na određen način odgovara poželjnom kretanju klime duha? Da li se time nudi prilika slušaocu/gledaocu da učestvuje u razmatranju nečeg važnog, u zabrinutosti za ... u veselosti radi ..., i tuzi zbog ...? Ili se tek tako nemilice übija vreme kao da ga baš svako ima na pretek?! Biesak nekog izuzetnog priloga u programu, svojim stvaralačkim vatrometom osvetljava sivilo programa oko sebe i pokazuje šta i kako bismo imali kada bismo bili u stanju da okupljamo i negujemo prave stvaraoce a ne kovače lažnog novca. Britka kritika nikako ne može da prenebregava te divne svetlosti pozornice duha i porazne praznine kad one minu. To je kritičareva stvaralačka obaveza i ne može, kao što Jejts poručuje konjaniku, da „baci hladan pogled.J mini pored.” Jer takva dela su sudbinski vezana za život i životarenje radio i televizijskih programa. Ona su otelotvoreni putokazi kuda valja usmeravati programe, kao miljokazi pokazuju kojom se brzinom RTV kreče ka sve boljem sudelovanju u stvaranju klime duha nove samoupravne komunikacije i kulture. RTV STVARAOCI I RTV KRITIČARI NA ISTOM POSLU Prožimanje prakse RTV medija s javno izgovorenom rečju o njenim osobenostima i

148