RTV Teorija i praksa

emisije tek su zadovoljeni hir za potrebom promene, za vickastim obrtanjem stvari na glavu. Na naš način. Na način naših komšija, očeva, naše svakodnevice. Za stare i one koji se tako osečaju, zezalice od-glave-do-pete su nedorečeni masni vicevi, pa im ta nedostatnost upravo i ometa kompletno zadovoljavanje navike „bocnuti bez pokrića”. I jedni i drugi nalaze sebe u ovoj emisiji onoliko koliko koeficijent identifikacije pogađa njihovo tek osvanulo građansko lice. Lice mladih, tinejdžera, pripadnika elektro-organizacije osečanja, odevanja i poimanja sveta ~sve po engleski”, lice naše omladine koja po htenju da slobodno iskazuje svoje misli pripada mladima sveta, ali koje, zbog vitalnih korena mentaliteta, podleže ovom našem svagdašnjem folk-mišljenju. Između farmerica i elegantnog večernjeg odela, mladi biraju sredinu, pa odeća omiljenih voditelja, Iliča i Subote, predstavlja pravu inkarnaciju stepena zadovoljenja nove građanske svesti - biti elegantan u datim prilikama Ruža u reveru, somotski sako, dendi kravata - sve su to oznake jednog dobro uhlebljenog sveta koji mlade više impresionira i vezuje za tlo no obična, radna, farmerska odeča, čiji su dnevni apologeti. Očevi naših mladih pomno prate kakav se to bezukus od-glave-do-pete nameće njihovoj uzjogunjenoj dečici, pa lice njihove persone najčešče dobija izraz i iskaz upravo opisane voditeljske odeče. Dok im u glavi još tutnji narodno ого, dok im kolena podskakuju u ritmu ~dva nadesno, smeči, pa jedan zaskoči”, oni nalaze za M. Iliča misli tipa „đilkoš kome se sve može”. Da su oni na tom mestu, na televiziji - ~eh, koga bi sve oni, i kako zadevali!” Nije nam na pameti da dajemo predloge kako napraviti emisiju koja če zabaviti sve od 7 do 77 godina, niti stajemo u odbranu nekog a priornog čistunstva televizijske komunikacije, ali je ova emisija dobar povod da se progovori o udelu naše malograđanštine ili bolje rečeno novograđanštine na smisao i formu, i ovog medija. Nije emisija Od glave do pete pala s neba; ona je delo svih nas, od-raz našeg ukusa i mita o gostoljublju. Nešto od problematike civilizacije, gde ona počinje, kako se stvara i gde je upravo započela mimohod sa folk mišljenjem a potrošačkim življenjem, implicitno postoji u jezgru ove emisije. Na neki način ova emisija je lakmus za ispitivanje dometa naše kulture pri čemu ispitivanje kako se zabavljamo otkriva i kako mislimo i kada se ne zabavljamo. Ako se zaista po vrsti smeha može otkriti stepen kulture jednog čoveka, i jednog podneblja, onda ova emisija daje više nego rečite odgovore. Iz svega rečenog, nikako ne sledi zaključak da se zalažemo za otklanjanje nekih deformacija u ovoj emisiji ili pak za njeno ukidanje. Naprotiv, smatramo da je emisija Od glave do pete upravo onakva kakvu zaslužujemo. Njeno emitovanje u Ijudi loše volje

169