RTV Teorija i praksa

mestu i onom brzinom koju sam odredi. Ovakav informacioni sistem „па zahtev” je moguć samo preplitanjem kompjuterske i telekomunikacione industrije, koje je već otpočelo, kao i novim servisima koji iz tog preplitanja proizilaze i koji čine dostupan širokoj javnosti simultani prelaz sa bežičnog na kablovski sistem video-distribucije - jedino što još ne znamo kakav će zaštitni znak ovi sistemi imati. Važno je da če, ako se sa ironijom osvrnemo na ono što smatramo tehnološkim progresom, istorijski razvoj javnih komunikacija dugovati više Morzeu nego Markoniju - jer je distribucija informacija u Americi obišla pun krug od kablovske do bežične i natrag ka kablovskoj. Štaviše, bolje je da ostane kablovska јег bez nje ne bi bila moguća strukturalna i funkcionalna promena masovnih medija. Pošto če nova struktura funkcionisati kao običan javni servis ili neče funkcionisati uopšte, stotine kanala (omogućenih optičkim vlaknima i regionalnim satelitima) moraju da imaju javni pristup. Ovaj zahtev će, uostalom, postati beznačajan jer neće postojati kanali koji nisu dostupni javnosti. Sama mnogostrukost će zahtevati da svaki kanal bude posvečen jednoj oblasti, potpomognut finansijskom kombinacijom federalne dotacije (bez vladine kontrole sadržaja), javne članarine a možda čak i malo reklame (ako ona bude mogla da se takmiči sa kompjuterizovanim „potrošačkim biltenima” na posebnim kanalima). Svako, od anonimnih pojedinaca, ргеко pojedinih grupa, do profesionalnih proizvođača informativnih emisija i filmova, biće u stanju da vrši programiranje kanala sve dok je to u skladu sa oblašču kojoj je kanal namenjen. Skoro je sigurno da čemo moći da vršimo interakciju sa sistemom preko jednog jedinog multimedijskog kućnog uređaja, bez obzira na sam medij (audio, video ili teleprinter) i njegovu svrhu (zabava, obrazovanje, istraživanje, davanje podataka, glasanje, videofon). Ovaj uređaj če biti naše sredstvo za korrščenje skoro neograničene raznolikosti komunikacionih kanala i servisa, u svrhe koje su određene zakonom ili rezultat slobodne inicijative. Kao rezultat, koriščenje sistema će zahtevati aktivnije učešče i sposobnost odabiranja nego što to zahtevaju sadašnji masovni mediji za koje smo samo pasivni potrošači industrijskog proizvoda. Interakcija sa novom strukturom če biti kao koriščenje telefona ili biblioteke, ili če biti kao odlazak u prodavnicu ploča ili knjižaru. Drugim rečima, dok danas pitamo; „Šta je na televiziji?”, sa novim sistemom ćemo pitati: ~šta ću da stavim na svoj TV ekran?” Naše „skladište mudrosti” će nam pomoći u odabiranju podataka, usluga iii programa koje želimo - a oni če se

66