RTV Teorija i praksa

sastojati od daleko veče mogućnosti izbora i biče ih daleko lakše dobiti nego što danas možemo i da zamislimo. Previše, reklo bi se, čak i za prodavnicu čarolija. Važno je, međutim, da ovaj poznati scenario više ne spada u naučnu fantastiku. Tehnologija danas postoji, kao predskazanje koje je samo sebe ispunilo, i čini nemogučim pojedine zahteve industrije i organa uprave koji nisu mogli realno da budu uzeti u razmatranje do današnjeg trenutka. Usput je važno shvatiti svrhe, motivacije i stavove u našem scenariju - jer sigurno je da okolnosti koje sam opisao neče biti ostvarene bez značajne promene u svesti medija, A najbolje čemo razumeti motivacije koj.e vode novoj strukturi ako shvatimo ciljeve strukture koja danas postoji. Kao rezultat, naš prilaz Nacionalnom informacionom servisu sa stanovišta korisnika biče motivisan više potrebom nego izazvanom navikom - potrebom da stalno imamo pred sobom modele materijalnog i kulturnog sveta u kome bismo radije živeli. Tako čemo bolje stvoriti željeni svet u stvarnosti. I zaista, mogučno je da tek kroz sposobnost interakcije sa ovakvim sistemom dođemo do saznanja kakav svet bismo, u stvari, želeli. U ovome leži suština moderne dileme, jer izgleda da stavovi i vrednosti mogu da se promene tek pošto se oslobodimo neadaptivnog perceptualnog imperijalizma i počnemo da kreiramo i naseljavamo novu istoriju. Drugim rečima, samo u društvu u kome su masovni mediji več funkcionalno promenjeni, -biće moguče pronači i institucionalizovati forme života koje će biti istovremeno oslobađajuče i prilagodljive zahtevima biosfere. Ova dilema (dilema na grčkom znači ~dva stava”) karakteriše istorijski i evolutivni trenutak u kome se nalazimo i smisao ovog eseja je posvečen razjašnjavanju tehno-ekonomskih mehanizama koji su taj trenutak uslovili. MASOVNI MEDIJI KAO SINTETIZATORI STVARNOSTI Okarakterisao sam masovne medije kao osnove kulture i kao industriju svesti, i primetio da je njihova funkcija da stvore kulturne uslove koji su u skladu sa ciljevima industrijskog poretka koji ih čini mogućim i u prvom redu neophodnim. Da bi ostvarili funkciju masovni mediji ne moraju da pothranjuju javnu želju za industrijskim načinom života. Dovoljno je to što oni sprečavaju stvaranje javne želje za drugačijim načinom života. Mediji ne moraju da propagiraju „sistem” na bilo koji

67