RTV Teorija i praksa

Nikola Majdak

TRAGANJE ZA SEDMOM I PO UMETNOŠČU

Posle jednog festivala - Crtani film između dva medija Nikola Majdak, vanredni profesor Fakulteta dramskih umetnosti, Grupa za kameru. Diplomirao istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Snimio preko 150 dokumentarnih i kratkih filmova. Bavi se takođe i režijom kratkih filmova. Osnivač prvog beogradskog studija crtanog filma. Saradnik mnogih listova i časopisa: „Filmograf”, „Sineast”, „Filmska revija”, „Književne novine”, „Film", „Gledišta” i dr. Dobitnik dvadeset pet dornačih i medunarodnih nagrada za dokumentarni i crtani film.

Filrn i televizija, kao specifični mediji masovnog komuniciranja imaju svaki za sebe svoj vid predstavljanja javnosti, naročito kada je reč o reprezentativnom ili konkurentskom nastupu. Takve manifestacije imaju i zajednički imenitelj - smotre, festivale, sajmove, parade. Sve ostalo je „klasično” komuniciranje na velikim ekranima u zamračenim kino-dvoranama i malim ekranima u domovima. Film je, međutim, došao u fazu kada se više ne zadovoljava priredbom koja nosi prozaičan naslov filmski festival taj-i-taj. Korak dalje, čak i milju dalje, to je Hrabri novi svet, Put ka susedu, Festival festivala, sasvim svejedno kako se nazivaju sve te bleštave manifestacije. Ovom njihovom klasifikovanju po vertikali usledilo je raslojavanje po horizontali. Festivali postaju specijalizovani: dokumentari, naučno-fantastični, edukativni, antiratni, medicinski, ekološki, religiozni, sportsko-turistički, poljoprivredni, eksperimentalni, humoristički, politički, underground, antiimperijalistički, vojni, propagandni, EPP, igrani, planinarski, animirani... „Crtani film - to je sanjanje otvorenim očima” - rekao je jednom prilikom naš jedini dobitnik Oskara Dušan Vukotić. Za crtani film kažu da je sedma i po umetnost, a to znači da je ona negde na pola puta između dva medija, filma i televizije.

78