RTV Teorija i praksa

Baltazar grada, ali u svima je do sada bila upotrebljena i govorna reč (spiker-pripovedač). U najnovijoj seriji preskočena je i ta prepreka što je ogromno povečalo mogučnosti za plasman pa je tako Sportski život Zlatka Grgića bio ne samo osveženje za festival več i dobar mamac za kupce. Jugoslovenska kinematografija je na festivalu u Zagrebu učestvovala sa 13 filmova koliko su imale i Sjedinjene Države, a to potvrđuje tezu da je naša zemlja još uvek na top-listi najznačajnijih producenata crtiča na svetu. Јег, ne treba zaboraviti, pored „Zagreb-filma” jugoslovenske boje.brane sada već sasvim dobro konstituisane i sveže snage iz „Vardar-filma”, „Dunav-filma”, „Vibe”, ,^drije”. Uz već pomenute autore i filmove na 111 svjetskom festivalu videli smo i sledeće naše filmove Ručak Zlatka Boureka Trade mark Zorana Jovanoviča, Satiemanija Zdenka Gašparevića, Povijesna pripovest Radovana Ivančeviča, tri filma Darka Markovića i Homo ecranicus Delče Mihajlova. Ovaj poslednji predstavljao je varijacije na temu televizija i čovek ispred ekrana, ali mladom autoru Mihajlovu nedostajalo je iskustvo da ideju sprovode do kraja, Vrlo dobri bili su Markovič i Ivančević, ali je največe iznenađenje, u pozitivnom smislu te reči, bio Gašparović, Autor koji је godinama bio u senci čitave zagrebačke škole, vrsni animator, izvrstan crtač, pronašao je u muzici Satija (Eric Satie) svoju šansu. I tako je nastala, ili tako su nastali, „fauna megalopolisa, gungula supermarketa, ludnica bordela i barova, efekti farova u magli, lelujanje žita, vode i obešenih - viđeni okom animatora - u harmoniji ili konfliktu sa satirički podrugljivom, no ponekad najlirskijom muzikom Erika Satija.” Režija, crtež, animacija jedno izuzetno delo (remek-delo) u svom žanru. A uz to desetminutno uživanje u pravoj umetnosti animacije. Moglo bi se ovde naravno govoriti o mogućoj stagnaciji zagrebačke škole, o usponu drugih studija na našem tlu, o novim stvaralačkim ličnostima, novim temama, ali to možda ne bi imalo ni smisla. Jugoslovenske animatore treba posmatrati u celini a oni su na 111 svjetskbm festivalu animiranog filma u Zagrebu bili zaista superiorni. Ne zato što su bili na svom tlu, ili zato što su diktirali simpatije, već zato što su ono što jesu. Može im se zameriti da se malo vrte u krugu, bar tematskom. Može im se zameriti da zanemaruju nove tehnike, istraživanja na polju animacije, ali zar Gašparović nije nov u crtačkom smislu te reči, a Boro Pejčinov koji je požurio sa nagradom u Oberhazenu ovde je bio samo u retrospektivi gde su njegovi oživljeni predmeti u jednom jedinom filmu govorili više od

86