RTV Teorija i praksa

sadrže objašnjenja o kadrovskom stanju našeg programa. Ove ocene prikazuju i snagu marksističke kritike u našem društvu. Inače, vredno je istači da profesionalna radijska i televizijska kritika, tj. kritika koja se oglašava u novinama, po pravilu ne ocenjuje naše programe sa stanovišta njihove uloge u afirmaciji kulture naroda i narodnosti, Sto je nesumnjiv nedostatak. Takva kritika odmaže i stvaraocima programa i auditoriju. Ostvarivanje uloge RTV centara u afirmaciji kultura naroda i narodnosli je u najtešnjoj vezi sa stepenom širine i čvrstine veza koje ovi centri uspostavljaju sa svojim tzv. kulturnim zaleđem, koje je u nas, po pravilu, višenacionalno. Stoga izražavanje i umnožavanje bogatstva zaleđa nije samo tekuće programsko pitanje pojedinačnih centara, več je, nadasve, pitanje celovitog prikaza umetničkog stvaraiaštva i valjanog podsticanja razvoja kulture svakog naroda i narodnosti. Naglašavajući ovo pitanje želimo samo da podvučemo da RTV centri, ostvarujući svoje zadatke, doprinose razvoju kulturne samodelatnosti u društvenoj osnovi, praktično čine da kultura, kao celokupna Ijudska duhovna i materijalna delatnost, izrasta iz udruženog rada i ostaje njegov prirodan deo. RTV centri tako usmeravaju ih mogu bitnije da utiču na pravce i obira aktivnosti pojedinih kulturnih ustanova i pomažu njihov prodor u javnost RTV centri na taj način suzbijaju i razne samozvane i reakcionarne kulturne ehte, presecaju moguče pokušaje manipuUsanja nacionalnim elementom u kulturi ili nacionalnim kulturama. RTV centri tako jačaju temelje svake nacionalne kulture, doprinose njenoj autentičnosti, obezbeđuju joj afirmaciju i pomažu njeno prožimanje s drugim kulturama. Ističući sve ovo, podvlačimo i odgovornost u utvrđivanju i ostvarivanju programske politike i planova rada RTV centra (ne treba se posebno pozivati na iskustvo - u ovom domenu su lako moguće i ne male greške). Prošlo je vreme kada se s pravom govorilo da je jača povezanost naših kulturnih centara sa određenim centrima u svetu, nego sa drugim centrima u zemlji. Umnožile su se akcije koje na razne načine izražavaju sudbinsku povezanost, zajedništvo življenja i rada naših naroda i narodnosti u njihovu kulturu. Sve je manje svečarenja i manifestacija, a sve više redovnih i radnih skupova i drugih stvaralačkih poduhvata. Programska, a u vezi s njom tehnička i druga saradnja naših RTV centara je prirodan deo kulturne saradnje naših republika i pokrajina. Štaviše, od toga kako se razvija saradnja RTV centara, zavisi u izvesnoj meri, i pomenuta aktivnost republika i pokrajina. Poslednjih nekoliko godina predstavljaju razdoblje sve plodnije saradnje jugoslovenskih radio-stanica. Ta saradnja je,

9