RTV Teorija i praksa

zbirna, ekipna takmičenja: fudbal, odbojka, hokej na travi, hokej na ledu, ragbi, rukomet, vaterpolo, košarka. Na isti način, dubl-takmičenja kao što su boks, tenis, rvanje, karate, mačevanje - potražuju jedinstvenu kamermansku mrežu, Pojedinačna nadmetanja (gimnastika, umetničko klizanje, skokovi u vodu, skok u vis, skok u dalj, skok s motkom, dizanje tegova) zahtevaju takođe slična, jedinstvena prenosna rešenja. A pojedinačno takmičenje u nizu kakav je automobilizam, konjički sport, plivanje, veslanje, jedriličarstvo - podleže speciličnom tretiranju i prostora za sportsku igru, i mini-radnji koje obavlja takmičar. Očigledno je da prostor za igru (bazen, dvorana, pista, hipodrom, stadion) nameću osnovne norme prenosivosti totala zbivanja... Manji a zatvoreni prostor lakše se televizijski savlada, ali fudbal se teže prenosi od rukometa koji se igra na otvorenom prostoru, dok je rukomet u dvorani lakše prenositi no tenisko takmičenje. U razgrađivanju problema prostora sportske igre dolazimo do vertikalne podele u kojoj se grupe sportova prožimaju pa tako i stvaraju još specifičnije kodekse televizijskog uokvirenja: hokej na travi nije isto što i hokej na ledu, a nadmetanje u brzom klizanju je televizijski slično atletskoj trci na stadionu. Mešovita takmičenja u okviru jednog sporta (tenis u duelu i u parovima, odnosno u mini-ekipi; pojedinačno umetničko klizanje i u jednom paru; kajak i deseterac u okviru veslačkog nadmetanja), doprinose sagledavanju problema televizijskog prenosa jednog sportskog događaja kao sebisamosvojnog, krajnje interdisciplinarnog zbivanja u kojima raspored kamera učestvuje па moguče, idealno prenošenje totala sportske igre, aii ne i odlučujuče... Ono zbivanje koje kamera objektivno ne može da osvoji nadomešta televizijski komentator... Kasnije, po izgledavanju nekih drugih sportskih događaja, vratila sam se па ovu zabelešku otkrivši pored nedoslednosti i podrazumevanja, i prazna „tamna” mesta. Ali, ne zato što se problematikom sporta putem televizije bavim od juče, več upravo iz razloga što duže vremena tragam za ključem kojim bih najfunkcionalnije otvorila sistem za kategorizaciju sportova po stepenu njihove prijemčivosti za televizijsku obradu, odnosno prenos. No, sve moguče sheme koje sam primenila (po temama: osnovni sport i njegove podvrste u konfrontaciji sa ostalim vrstama; po sadržaju: domet - skok u vis, borba boks, cilj - trčanje; po vrsti: pojedinačno, duel, u grupi i ekipno takmičenje; po formi: otvoreni prostor, dvorana, stadion) nisu donele ništa bitno novo od onog što se u zabeleški u vreme odigravanja „Мопсе” iskristaliziralo kao predlog za

156