RTV Teorija i praksa

informacija, ne pričinjava teškoče. Pa ipak, daleki smo i tuđi jedni drugima uprkos činjenici da u datom vremenu primamo istu poruku. Moj život nije to što vi prikazujete. Vi, znači, imate određene namere. Vaše namere mogu, više ili manje, da mi budu dopadljive, mogu da ih prihvatim ili negiram, аИ vi u načelu ne kazujete istinu. Takvo moje mišljenje nije inačenje, ono je nametnuto zbiljom. Ako insistirate u dokazivanju da je vaše viđenje i osečanje istine istinitije vi ste, blago rečeno, nasilnik i drznik. Brojne su varijante zamišljenog dijaloga sa televizijom. АИ svako (čovek, naselje, grad, društvo) ima svoje brige, a u tom raznohkom, brojnom i sve više zbitom mozaiku - prisutno je zajedničko. To zajedničko je pradavno i predmetsko. Zajednička nam je i idneska, i egipatska, i induska, i grčka, i rimska civiUzacija, renesansa i enciklopedisti, ustanci robova, seljaka i savremene revolucije, ratni pohodi Aleksandra Makedonskog i drugi svetski rat.. Zajedničko nam je sve što se dešava na planeti na kojoj živimo. Ono što u tome nije zajedničko to su uzroci i posledice kao i načini sa kojima je naše mišljenje usmereno u anahzi zbivanja. Recimo i to da nam je zajednička želja i potreba za komuniciranjem, opštenjem, informacijom i da je ta želja, potreba, htenje uzrokovana različitim pobudama i interesima. Dimni signali, pismo u giini, štampa, radio i TV samo su posrednici (tehnologije) u dostavljanju i izmeni poruka. A tehnologije po sebi nisu ni uzrok ni posledica, ni istina ni laž - one su prisutnost I kao što je funkcionisanje određene tehnologije u zavisnosti od čoveka, tako je i valjanost poruke koju ona posreduje u njegovoj moći.

160