RTV Teorija i praksa

Zatim, kakav bi bio efekatporuke da je dama umesto sa lutkama razgovarala sa glumcima-trgovcima? Ne bi li se u tako „živom” kontaktu servilnost trgovaca shvatila kao podređenost i inferiornost jednog sloja naspram drugog? itd. Ovakav analitičan postupak mogao bi se primeniti i na neku drugu emisiju - poruku. Svakako da bi u tom slučaju i ideja sadržaja i metodološM pristup bili drugačiji. PORUKA JE USLOVLJENA METODOM I IDEJOM Poruka je samo deo jedne, po načinu ponašanja, nepredvidljive celine. Ona je (poruka) bliska i shvatljivija onima čijim „jezikom” govori i što je shvatljivija jednima to je udaljenija od drugih. U odnosu na realne životne procese i zbivanja poruka je sintetizovana pa su i suprotnosti u njoj i sa njom ekstremnije ispoljene. Zato je neuputno nastojati na metodskom pristupu u realizaciji neke ideje koji joj ne pripada i ne proističe iz njenih sadržaja. Tamo gde je poremečena ta uslovnost, poruka je promašaj. Samo neupučeni ili osioni skloni su verovanju da je sam čin emitovanja poruke ujedno i zadovoljenje i postizanje njome zamišljenog cilja. Poruka u kojoj su neusklađeni ideja i metod stvara kod gledaoca osečanje blefiranja, a ako se postupak često ponavlja, i nepoverenja i prema ostalim porukama tog medija. Posledice su nemerljive i nepredvidljive ili bar, ne lako merljive i predvidljive.

166