RTV Teorija i praksa

ocena, u tome i estetskih, onda se danas više opredeljuje za veče ansamble, urbanističko-arhitektonske komplekse. Ranije je arhitekturu procenjivao, uglavnom, pešak i izdvojbeni objekat je odgovarao njegovoj skali percepcije. Danas se ta skala proširila pošto se čovek u prostoru premešta na drugi način; gleda arhitekturu iz prozora tramvaja ili automobila. Slično tome, turista se posle izvesnog vremena seča ne pojedinih zgrada, več ulica, kvartova ili delova grada. Odatle je, prema Teplicu, veča verovatnost da če opstati takva kritika koja ocenjuje veče arhitektonske komplekse i ansamble i ne ograničava se na pojedine objekte. Analogna, tvrdi autor, treba da je uloga kritike prema televiziji pošto se i u slučaju televizije sve češče govori o celinama večim od jednog programa. Na primer, ne koncentrišemo se toliko na pojedinim epizodama Više od života (Klos), koliko nas zanima cela istorija Klosa, nastaje kod nas opšta ideja Klosa i njegovih doživljaja. 6 Teplic, dakle, skreče pažnju da se prema toku televizijskog programa menja percepcijska situacija gledaoca, menja se granica obuhvatanih celina i tu činjenicu kritika treba da uzima u obzir. Teplic uopšteno govori o večim celinama ne baveči se time kakve su te celine i kako uzajamno, u svesti ili podsvesti gledaoca, deluju jedna na drugu. Jednom rečju, kritičar treba da misli na strukturu televizijskog programa i na to što za percepciju iz nje proizilazi. I kao u analizi svake strukture, mora uzimati u obzir mesto predstave u izvesnoj programskoj celini, odnos date predstave prema drugim predstavama ili grupama predstava, uzajamne odnose između večih programskih delova i slično. 7 To je, dakle, strukturna analiza datog televizijskog programa. Kritičar ima pravo ili

е Ježi Teplic Od umetničke kritike do teorije u zajedničkom radu Savremeni problemi umetničke kritike, Ossolineum, Vroclav Varšava - Krakov - Gdanjsk 1973, s. 102-103.

7 Za kritičara postaje koristan strukturalni pristup problemima. Uporedi A.B. Stempjenj Primedbe o ,strukturi' i srodnim pojmovima „Znak” 1971, nr 203.

171