RTV Teorija i praksa

delatnost u onom pravcu koji će amaterske ansamble dovesti do radijskog programa i to sa savremenijim i raznovrsnijim repertoarom. SARADNJA S INSTITUCIJAMA KOJE SU BEZ * VLASTITE PRODUKCIONE BAZE U ovu grupu spadaju sve one institucije koje su bez vlastitih izvođačkih ansambala i koje su posrednici muzičke kulture. To su festivalske organizacije, udruženja (stvaralaca i reproduktivaca), instituti. U odnosu prema ovim institucijama Radio je u podređenom položaju. Programska zavisnost od nekih institucija je veća, a od nekih manja. Lanac ove zavisnosti ne završava se na relaciji radio - institucije, več se on produžava sve do muzičkog stvaraoca i reproduktivca (ansambla ili soliste). Ovo važi u prvom redu za saradnju Radija i institucija koje organizuju festivalske priredbe. Često se, naime, srećemo sa sličnim ili čak identičnim programima. Iste ih shčne programe nalazimo na raznim festivaUma. Izuzetne zanimljivosti, koje bi mogle da obogate radijski muzički program, kako u stvaralačkom, tako i u reprodukativnom smislu, često su nepristupačne za radio zbog nedostataka dogovora između institucija i muzičkih reproduktivaca. Rezultat takvog stanja, koji proističe iz podređenog položaja Radija prema festivalsldm priredbama, je jasan: učinak u radijskim programima nije adekvatan relativno visokim izdacima radijskih stanica. Pošto se ne može očekivati da se stvore takvi obUci saradnje koji bi omogučiU veči uticaj radija na festivalske programe i njihovu koordinaciju (u jugoslovenskom prostoru), rešenje leži u većoj selekciji festivalskih programa od strane radijskih stanica. Na teritoriji Slovenije ovaj problem počinje da se rešava u saradnji sa Zajednicom kulture Slovenije, koja je za saradnju radija sa organizatorima muzičkog života (Poslovnicom Festivala, Društvom slovenačkih kompozitora) odredila jedan deo finansijskih sredstava. Među institucijama koje posredno iU neposredno sudeluju u obUkovanju radijskog muzičkog programa nalazi se i Društvo slovenačkih muzičara. Na ovoj relaciji Radio kontaktira s pojedinim stvaraocima i institucijom istovremeno. S druge strane, institucija žeU da na relaciji prema radiju uvek prodre kao ceUna. Sa stanovišta programske poUtike, Radio se, kao naručilac koji žeU da obogati svoj program vrednostima muzičke kulture, mora dogovoriti i sarađivati u prvom redu sa autorom (stvaraocem). Problem je, dakle, u tome kakvu politiku treba da vodi Radio da se ne bi odrekao prisustva društva (kao organizacije), a da ipak u prvom planu ostane stvaralac, njegovo umetničko delo.

59