RTV Teorija i praksa

uredništvima i muzičkim produkcijama, koji će morati da se izraze u tačno definisanoj funkciji muzičkih produkcija u odnosu prema uredništvnma, kao i u ulozi muzičkih produkcija u okvirima muzičkog života u regiji. Bez okolišenja valja reči da funkcionalno muzičke produkcije, sa svim svojim izvođačkim i organizacionim aparatom, mora biti nekakav „servis” na raspolaganju muzičkim uredništvima. To ni u času ne umanjuje značaj ovakve osnovne organizacije, kojoj je povereno da vodi brigu o pripremi kvalitetnih programskih „proizvoda” koje če muzička uredništva uvek uspešno uključivati uprogram. Upravo tu dolazi do razilaženja, koje je uslovljeno sledećim razlozima: ® muzička uredništva ne planiraju dugoročne potrebe u vezi s obnavljanjem snimaka „gvozdenog” repertoara, ne poručuju blagovremeno nova dela, odnosno ne pripremaju raspise; в muzička uredništva premalo vode računa o zakonitostima, a delimično i o željama ansambala prilikom izrade koncertnih repertoara; ® porudžbine za izvođenje muzičkih dela stižu u muzičke produkcije kampanjski, usled čega su ansambli vremenski neravnomerno opterečeni muzikom različitih stilskih razdoblja; ® premalo odmereno proučavanje partitura od strane uredništva dovodi do otpora ansambala da izvode ovakva dela; @ određivanje obaveze za prvo izvođenje domačih dela, bez obzira na umetničku vrednost, samo vlastitim ansamblima, dovodi ansamble muzičkih produkcija, u odnosu prema drugim profesionalnim institucijama, često u repertoarski podređen položaj. Navedene primedbe odnose se prvenstveno na simfonijsku, opersku i horsku muziku. Što se tiče plesne muzike, bar što se tiče arhivskih snimaka i noviteta, muzička uredništva uglavnom gube inicijativu, te zbog velikih programskih potreba koriste sve što im se ponudi. Rukovodstva produkcije reaguju na sve što je već rečeno tako da koncertnu i delatnost snimanja usmeravaju po svojoj zamisli, preuzimajući nekakvu programsku inicijativu, pri čemu muzičkim uredništvima autoritativno nameću svoje proizvode u obliku arhivskih snimaka. Na polju plesne i lake instrumentalne muzike ispoljava se još i nekakva „arhaičnost” zbog toga što muzička produkcija prilično kruto koristi potencijal izvođača ove vrste muzike, koji je koncentrisan uglavnom u plesnim orkestrima, iako su oni kao klasični muzički sastavi te vrste u mnogim delovima sveta već u zatonu.

64