RTV Teorija i praksa

se očekuju od radija i televizije dominiraju ove tri: integrativna, razvojna i kulturna. Veliko insistiranje na integrativnoj funkciji pokazuje da su i novooslobođene zemlje svesne uporednih prednosti koje radio i televizija imaju za buđenje nacionalne svesti i kao sredstva kulturne homogenizacije. U uslovima živog tribalizma i etničke heterogenosti zemlje u razvoju ostvaruju snažan unutrašnji politički pritisak da bi održale na okupu elemente društvenih sistema koji nisu nastali prirodnom evolucijom. Redovno i kvalitetnije informisanje o svim delovima zajednice blagotvorno dodaje političkim i komunikacione uticaje koji potpomažu održavanje nacionalnog jedinstva. Razvojna funkcija je bila istorijski prva nametnuta elektronskim kanalima u informaciono-komunikacionom sistemu. Več je rečeno da se i sami mediji počesto uvode radi pojačavanja efektivnosti obrazovnog društvenog podsistema i uz pomoč medunarodne zajednice. Tako se Indija odlučila još 1969. godine da primeni satelit radi dopremanja obrazovnog televizijskog programa u 5.000 zabačenih sela, u kojima je postavljena kablovska TV prijemna mreža. Osim iskorenjivanja nepismenosti elektronski mediji, a posebno televizija, šire među stanovništvom inovacije, mere higijene, nove metode za obradu zemlje, gajenje stoke itd. Na taj način se ostvaruju dejstva korisna za privredni razvitak. Kulturna funkcija je prirođna, jer mlađe nacionalne zajednice u elektronskim medijima dobijaju atraktivna sredstva za promodju svojih običaja, predanja, folklora i drugih kulturnih tvorevina. Što je još važnije, ovim putem moguće je afirmisati neki od nacionalnih jezika u literarnim formama, i tako eliminisati podređenost jeziku bivših kolonizatora. Konačno, kroz poruke elektronsMh medija zemlje u razvoju mogu svoje kulturne tekovine da prikažu i ostalom svetu i upoznaju ga sa svojom tradicijom i stremljenjima.

100