RTV Teorija i praksa

5.000 radio-stanica. Samo u Brazilu ih ima 1.300 a od toga su 90% komercijalne.' 9 I tu se država pojavljuje sa svojim kompanijama uglavnom da bi i siromašnija područja, neinteresantna za privatne medije zbog malog reklamnog potencijala, imala na raspolaganju informacije prenete elektronskim putem. Tako u Brazilu država sama formira sopstvenu nacionalnu radio i televizijsku mrežu, a komercijalne konkurente kontroliše pravnim normama i poreskom politikom. U primerima koji pokazuju znake najveće komercijalizacije elektronskih komunikacionih kanala, u rukama države ostaje distribucija dozvola za rad i talasnih dužina. Potpuno prepuštanje elektronskih medija interesu privatnog kapitala zabeleženo je u margjnalnom broju zemalja u razvoju, u Centralnoj Americi (Kostarika, Dominikanska Repubhka, Honduras i Panama). U tim zemljama su i multinacionalne kompanije veoma prisutne. Ranije pomenuti autori 20 istraživanja u9l zemlji u razvoju utvrdili su da sistem vlasništva i kontroie u tom uzorku izgleda ovako: • Isključivo državne kompanije elektronskih medija postoje u 37 zemalja (41%), najviše uAfrici (22) i Aziji (13). • Kombinacija državnih i privatnih kompanija postoji u 25 zemalja (27%), najviše u Južnoj Americi (11) i Aziji (6). • Kompanije pod javnom upravom tipa javne službe nostoje u 19 zemalja (21%) najviše u Africi (14). ® Kombinacija kompanija pod javnom upravom i privatnih kompanija postoji u 6 zemalja (7%), najviše u Africi (3) i Centralnoj Americi (2). • Privatne kompanije komercijalnog modela postoje u 4 zemlje (4%). FUNKCIJA RADIJA I TELEVIZIJE Elektronski kanali u informaciono-komunikacionim sistemima zemalja u razvoju ocenjuju se kao najmočnije kulturno sredstvo za potpomaganje društvenog razvoja i drugih ciljeva nacionalne politike. Otuda im se poklanja izuzetna pažnja i javno se dekiarišu ciljevi kojima treba da služe. U sistemu funkcija koje

'• Ibidem, «tr. 44.

20 Katz »nd Wedell, op. cit, itr. 47.

99