RTV Teorija i praksa

jezik, sada se prenosi na novo podničje koje pripada naukama koje se bave Ijudskim ponašanjem. Prvobitni pristup zasniva se na jednostavnom i prilično naivnom konceptu prirodnih prava iz 18. veka, proisteklih ih osnovnih uslova Ijudskog života koji su zahtevali i zakonsku zaštitu. Takva prava sticao je svako priznat kao Ijudsko biče, a to je uglavnom značilo - građanin. Zbog uticaja na javno mnenje, zbog povezanosti ideje o slobodi informacija i pravnog položaja štampe, a kasnije i drugih medija, najvažnije je bilo da svako ima pravo na sopstveno mišljenje, kao i mogučnost da ga izrazi. Pravo pojedinca da svoje mišljenje izrazi putem medija, kao i pravo pristupa mediju, predstavljali su glavni problem u slučajevima kada su vlasti pokušavale da osujete komunikacije među Ijudima. U pravnoj praksi lako se manipuliše ovim pravima. Pozitivni zakon morao je da garantuje slobodu izražavanja i pristup medijima u okviru društveno prihvatljivih ograničenja. Ukoliko bi se ove slobode gušile ili prava zloupotrebljavala, postajali bi predmet pravne ili sudske procene. Kada bi se pojavila sporna pitanja na međunarodnom planu, kao model za rešavanje poslužili bi obrasci slobode i pravnih institucija onih nacija koje su važile za močnije. Ukoliko manje moćne nacije ne bi sledile njihov primer u potpunosti, međunarodno javno mnenje okvalifikovalo bi njihove sisteme kao loše. Ovakvo gledište bilo je upereno protiv onih nacija koje nisu bile tako močne, ili pak onih koje su stremile ciljevima za čije je ostvarenje trebalo mnogo napora. Ne treba se čuditi što koncept slobodnijih informacija nije uspeo da ponudi solidnu osnovu za još

102