RTV Teorija i praksa

i slati poruke isključivo u sopstvenom interesu, samo je vizija srećnije budućnosti. Kada bi ovakav ideal bio moguć u praksi tako da svako raspolaže podjednakim mogućnostima da uživa u svojoj slobodi, bez obzira na socijalne i ekonomske razlike, to bi značilo da utopija slobodnog toka komunikacija može postati stvarnost ili bar, da pristup nekim informacijama ne znaći istovremeno pridržavanje moči. Prema nekim stanovištima, dovoljno je napraviti samo jedan korak i u pravni sistem uvesti propis koji bi garantovao potpunu slobodu toka informacija. Da li je takvo rešenje mogučno? Svaki zakonodavac ima pravo da donosi „loše” zakone, zakone koji su mrtvo slovo na papiru, kojima je oduzeta vitalnost usled nedovoljne administrativne primene ograničene mnogim pravnim izuzecima, zakone koji će stvoriti mnogo više negativnih posledica u svom društvenom delovanju nego što se to od njih očekuje. Da li imamo pravo da donosimo loše zakone? Pre nego li se to dogodi moramo razmotriti sledeče dileme. Prva dilema: Pravna Da li trenutno stanje.u međunarodnom pravnom sistemu sugeriše preduzimanje akcije putem nacionalnog zakonođavstva koje bi bilo jedino mogučno rešenje? Setimo se najpre, da su uglavnom potcenjivani napori Lige naroda, usmereni na to da međunarodni tok informacija postane sredstvo miroljubive međunarodne saradnje. Poljska i Švedska su 1931. godine predložile rešenja koja bi služila u sprećavanju propagande nasilja i davanju netaćnih ili pristrasnih informacija, U drugim, slićnim primerima, korišćeno je međunarodno zakonodavstvo koje se bavi ovom problematikom.

112