RTV Teorija i praksa

Izložene dileme navode nas na sledeče zaključke: 1. Trenutno stanje u međunarodnim zakonima, uključujuči tu i opštu deklaraciju o pravima čoveka, ne navodi nas na to da je nacionalno zakonodavstvo jedino moguče i najbrže rešenje, već, naprotiv, ukazuje na potrebu da prvi korak na tom planu bude stvaranje međunarodne politike. 2. Praksa u međunarodnim komunikacijama daje nam primere mnogih postupaka koji štete međunarodnoj saradnji. Postoji zato potreba za pronalaženjem primera dobre saradnje. 3. Posledice komunikacije mogu biti pogrešne u odnosu na postavljene ciljeve. Tehnološki aspekti komunikacije moraju se koristiti obazrivo. Pojava televizije koja postaje glavni kanal međunarodnog toka može imati za posledicu da korisnici ovog medija budu oni koji su manje obrazovani, manje bistri i oni koji vode pasivniji društveni život. 4. Države - narodi imaju više mogučnosti od ustanova za komunikaciju da kontrolišu korišćenje i zloupotrebu slobodnog toka, kao i da izgrađuju međunarodnu politiku na tom planu. 5. Slobodan tok če biti moguč kad ekonomske razlike ne budu postavljale prepreke učešću pojedinaca i zajednica. Koncept slobodnog toka ne treba da pruži novu mogučnost bogatima da eksploatišu tržište medija, 6. Politika kakvu želimo, u početku mora biti okrenuta društvenim ciljevima a ne egoističnim interesima pojedinaca.

117