RTV Teorija i praksa

Dr RATKO BOŽOVIĆ: Ovo o čerau je govorio Sabljaković zaista skreće pažnju na onu televizijsku nihilističku volju za moć, jer televizija sticajem okolnosti i domenom one dirigovanosti i direktivnosti, jednodimenzionalnosti itd., što nije pitanje dobre ili rđave volje Ijudi koji tamo rade, postaje zaista močna institucija. Dalje, u jednom segmentu svoje realizacije ona čita naše potrebe, ona odgovara na naše potrebe, i to na način da te potrebe čita u ime jednog kriterija koji je dat u ime svih nas. Prema tome, izvesni polovi dominacije, da ne kažem paternalizma, ili nekakvog uticaja koji dolazi odozgo, tu su prisutni, što je domen funkcionalnosti nekakve organizovanosti, što, razume se, ne može da se prevlada u ovom trenutku i to je deo, ako hočete, nekakve realnosti televizije, realnosti da ona, razume se, na jednom niskom nivou zna homogenizirati određene sadržaje da bi bili sadržaji jednostavno primereni svima, da bi zadovoljila svet itd. To su nekakve nužnosti televizije koje moramo najpre razumeti pa onda kritikovati. Cini mi se da pre nego što shvatimo samu sudbinu nas pred televizijom i sa televizijom, ne možemo odbacivati tu situaciju ukoliko je ne promislimo sa stanovišta celovitije društvene lcritike. Dakle, sad nije pitanje same televizije kao institucije, pitanje je jednostavno mesta televizije u jednom sistemu, u jednom društvu itd. Ja sam na početku rekao da mnogi problemi koje vidimo kao televizijske, nastaju negde drugde, televizija ih jednostavno emituje, jer je televizija posrednik. Nije slučajno što se kaže: ko ima televiziju ima i moć, i vlast itd. Nije to opšte mesto, nije to fraza, Ima tu nečeg. Kalezić govori o malom čoveku, dakle o čoveku koji je zapanjen bleskom televizije i kaže: njega ne interesuje šta se tamo zbiva, to što on nije suočen sa samom televizijskom slikom i televizijskim zbivanjem več sa onim ko to govori, a tu već imamo izvesne osećaje institucionalizma posredstvom samih Ijudi, dakle, samih posrednika. Razume se, ne bi trebalo preterivati u smislu nekakve iluzorne nade da se to može preskočiti. Kalezič je na najboljem putu da razume te fenomene i odnose. ŽARKO ČIGOJA: Ovde je i čovek koji se među nama možda najduže bavi televizijom - Miroljub Jevtovič, glavni i odgovorni urednik časopisa „RTV - teorija i praksa’.

208