RTV Teorija i praksa

eksponiran kako'u nastojanju da se formiraju mišljenja i stavovi društvenih grupa ili pojedinaca, tako i kontrolisanju njihovih postupaka i ponašanja. Uvažavanje samo jednog od ovih momenata vodi simplifikaciji odredbe propagande. U drugom dijelu knjige, naslovljenim Razvijenost i dejstvo sredstava masovnih komunikacija usvijetu, autor posebice eksplidra intenzivan razvoj elekfronskih medija - koji, iako implicirajući činjenicu posebnog značaja ovih medija u društveno-ekonomskom, političkom i kulturnom životu, ne mogu zamijeniti štempurte problem nezakonomjernog i neravnomjernog razvoja i disperzije sredstava masovnih komunikacija determiniranih stepenom razvoja odnosnog društva. Stoga i „dominacija nad svjetskim komunikacijama predstavlja samo izraz ekonomske moći nekih zemalja”, dok su „zemije u razvoju” - kako ističe autor parafrazirajuči teorijske postavke Herberta Šilera - „praktično bcspomočne pred nadiručim zapadnim komercijalizmom” (str. 54), te su, paradoksalno, veoma često prinuđene da prihvataju komercijalizam i strano investiranje u sopstveni sistem masovnog komunidranja. Tako se kroz mehanizme ekonomskog investiranja penetrira i proces „tihe dominacije” (V. Stambuk) i uspostavljanja neokolonijalnih odnosa pojedinih zemalja, kako u ekonomskom tako i u političkom, vojnom pa čak i kulturnom području društvenog života. I dalje, „unutarnje evropski odnosi, kao i odnosi sa ostatkom svijeta u razmjeni TV programa odražavaju opšti razvoj odnosa između, i u okviru, kapitalističkog i socijalističkog svijeta, kao i njihove veze sa zemljama u razvoju” (str. 58). UNESCO: jedini univerzalni međunarodni organizam koji djeluje u oblasti masovnog komuniciranja je naslov trećeg dijela knjige u kome se govori da se od 1962. godine UNESCO aktivno uključio u područje i razvoja sredstava informisanja

ekonomski nerazvijenih zemalja. Humanistički značaj i potviđivanje uloge UNESCO proističe iz njegove koncepcije djelovanja, koja je inherentna upotrebi medija ~kao kanala da bi do naroda doprli obrazovanje, nauka i kultura u najširem smislu riječi, u cilju unapređivanja uzajamnog razumijevanja i poznavanja” (Mahen) (str. 59). Iz ovakve koncepcije proizlaze i polidimenzionalni oblici djelovanja UNESCO, iz kojih autor izdvaja, implicirajući postojanje snažnih u savremeno doba ideoloških mitova, posebne mogučnosti informativnog djelovanja UNESCO ~u pravcu stvaranja ispravne predstave o Jugoslaviji u svijetu” (str. 65). Četvrti dio tretira problematiku Uloge i dejstva transnacionalnih koTporacija u komunikacionoj sferi. Kako je, prema odredbi Ujedinjenih nacija, transnacionalna korporacija „organizacija koja ostvaruje ili kontroliše proizvodnju i usluge izvan zemlje u kojoj ima sjedište”, tako je i praktična aktivnost transnacionalnih korporacija u domenu komuniciranja „poseban oblik dominacije u opštoj medunarodnoj strukturi zavisnosti” (str. 66) i one, kao nosioci „industrije svijesti” produciraju robu s osnovnim ciljem ne da se zadovolje Ijudske potrebe nego da se apsolutizira produkcija kapitala, Položaj nesvrstanih zemalja i zemalja u razvoju u međunarodnom komuniciranju je posljednji, peti dio knjige u kojem se eksplicite navodi ovisnost, koja opetima svoju osnovicu u nerazvijenoj komunikacionoj infrastrukturi međunarodnih komunikacija nesvrstanih zemalja i zemalja u razvoju o pet velikih svjetskih agencija (AFP, TASS, AP, Rojter, Frans pres) koje su monopolizirale ogromno područje međunarodne mreže komuniciranja. Stoga se 1975. godine pri agenciji Tanjug pristupilo osnivanju pula, tj. novinske agencije nesvrstanih zemalja koja će inicirati saradnju tih zemalja u oblasti informacija. Progresivnost puia

222