RTV Teorija i praksa

Kada umre spiker, odlebdi u ništavilo glas koji je bio lepli, tamniji, zvučniji i razložniji od hiljada i hiljada drugjh glasova. Takvim glasom, nenametljivo i u skromnom dostojanstvu zaverenika i zanesenjaka govorne magije, obraćao nam se posvednevno Branislav Surutka. Bio je spiker. Među najboljima, ako ne i najbolji. Bio je tihi poslenik jednog poziva čije robovanje i veličina jol ni izdaleka nisu znani onoliko koliko to zaslužuju. Da nema spikefa, gde bismo još u ovpm našem uskovitlanom i često u nerazgovetno mnogoglasje ogrezlom životu mogli čuti pouzdan, pravilan naglasak, žubornu govornu melodiju, umivenu i čistu reč maternjeg jezika, kultivisanog i osmišljenog? Uistinu, Ivo Andrić bio je u pravu pišuči o spikerima; ~Ni u kom slučaju ne može biti jednostavan ni lak taj proces po kome čovek treba da postone reč, samo reč. I ta reč treba da bude upučena svima, ne obraćajući se nikom posebno, a da svaki pojedini slušalac ipak ima, bar donekle i bar nekad, osećanje da je ona upućena lično njemu. Dalje, spikerov glas ne sme da se nameće i da pojedina mesta u svom govoru podvlači preteranim fleksijama ni ličnim akcentima, ali ne sme jti da bude prost mehanizam, ni polpuno lišen tona i ritma živog Ijudskog glasa. U krajnjoj liniji, to su iste teškoće koje postoje u svakom dobrom zanatu. Između štetnih krajnosti, koje čoveku nepresteno nameću i lako ga zavode, postoji srednji, najteži i jedini pravi put dobrog zanata. A sva teškoća je u tome, što je toj dobri i jedini pravi put uzan i težak, što se lako ne nalazi, a kad se nađe, teško se čovek na njemu održava. A krajnosti nam se stalno nude i stalno nas privlače... Privlačile su te krajnosti i Branislava Surutku. Nisu ga zbunjivale. Naprotiv. Odolevao im je onako, kako je to samo on znao i umeo. Oni. koji su Surutku slušali u radijskim programima a i na malim ekranima posmatrati njegovu smirenu pojavu, ponosih su se time što ih taj velemajstor svog zanate podseća i na bogatstvo i zvučnu lepotu njihovog jezika. Neosporne sklonosti ka brižljivom poimanju govorne reči, a i veliko iskustvo stečeno u složenim odnosima prema mikrofonu, jednoj od nenadmašnih tekovina nauke i tehnike, omogučili su Branislavu Surutki da ovlada svim elementima nesvakidašnjeg spikerskog majstorstva i da kulturom govora neodoljivo

244