RTV Teorija i praksa

druge puteve da što je moguće neposrednije dopru do slušalaca, ali i do gledalaca. Održano je ko zna koliko takozvanih javnih snimanja Vesele večeri u minulim decenijama; išlo se na turneje širom zemlje, gostovalo se na pozornicama zadružnih domova, domova armije, domova kulture i drugim stecištima zainteresovanih. Nekada je to biia i prvorazredna senzacija, događaj koji se zadugo pamtio u određenim sredinama. Veselo veče Radio-Beograda vremenom je stvorilo i usavršilo onaj prepoznatljiv stil nepogrešive glumačke improvizacije i moći transformacije, onu lakokrilu prisnost sa publikom na kojoj čvrsto stoje svi pravi i dugotrajni susreti estradno izgovorene reči sa onima kojima je ta reč u večini slučajeva i jedina, mada povremena, družba sa bilo kojim oblikom pozorja. A kao neizbrisiv trag pisaca tekstova za nebrojene numere Vesele večeri, ostajali su i mnogi likovi i tipovi, od „Trivuna i Mijajila”, „Čika Proke” i „Rafajla Maksiča” do svih onih prevejanaca, budalina, podsmešljivaca, okorelih birokrata i skorojevića čije su kreature oživljavale i vrvele pred mikrofonima Vesele večeri. Ostale su i mnoge skice, nacrti i portreti za domaću komediografiju, ostao je ZajedničM stan Dragutina Dobričanina, stotine i hiljade gusto kucanih stranica humorističkih dijaloga i monologa, glumačMh nadigravanja i svakojaMh međusobnih podstreka da se odasvud zaori smeh. U proteMe tri decenije, sumnje nema, Veselo veče bilo je jedno od nezaobilaznih izvorišta smeha, antologija humorista i komičara. To se otprve vidi i u knjizi koja je pod naslovom Veselo veče izdata povodom tridesetogodišnjice. NeM od autora koji su najuspešnije sarađivali - Dragan Aleksić, Vladimir Bulatovič-Vib, Dragutin

51