RTV Teorija i praksa

pojavu televizije doživljavali kao konkurenta koji im odvlači publiku i kadrove, remeti radnu disciplinu, ruši uspostavljene odnose. Nema sumnje da je televizija svojom pojavom i intenzitetom djelovanja remetila zatečenu organizaciju kulturnog djelovanja. Ali ona se i stvaraocima umjetničkih vrijednosti i gledaocima predstavila svojim mogučnostima prezentacije ishoda umjetničkog čina. Pisci su je i prihvatili ne samo kao priliku da postanu poznatiji nego i kao izazov da se izraze i preko njenih izražajnih sredstava. Ako pisci i ostali umjetnici u televiziji vide partnera za saradnju onda i svi dotadašnji saradnici sa njima moraju da, suočeni s tom činjenicom, preispitaju svoju praksu. Umjesto povike na medij koji svojim dejstvom ugrožava nečiju egzistenciju, televiziju je nužno shvatiti i prihvatiti kao partnera sa kojim mogu usklađivati interese svi zainteresovani za optimalno angažovanje svih kreativnih snaga u procesu emancipovanja društva. Nedostatak svjesnih napora na usklađivanju mnoštva samoupravnih interesa pogodovalo je i brojnim pojavama ne samo u radu televizije nego i u odnosima iznieđu nje i srodnih joj ustanova. Potrebe društva za razvijenijom televizijom, sa razuđenijim, bogatijim i kvalitetnijim programima brže če se zadovoljiti ako se svi za to zainteresovani činioci angažuju u izgrađivanju samoupravljanju prikiadnijih odnosa. Televizija može i u tome da odigra ulogu integrirajučeg faktora ako bude inicirala udruživanje rada i sredstava zainteresovaih za realizaciju programa, razvoj televizijske mreže, obrazovanje kadrova, racionalnije korištenje materijalnih sredstava, ako tokove zatečene saradnje uskladi sa tokovima dohotka. U tim promjenama mijenjače se položaj ustanova i pojedinaca koji televiziju vide kao sistem za sebe koji ugrožava sve zatečeno. Iskustva naše televizije, pa i onih razvijenijih i sa dužim stažom, pokazuju da je književnost veoma značajan sudionik djelovanja i tog medija. Oblici saradnje sa piscima i korištenje literature su raznovrsni - od obaviještavanja o književnicima i njihovim djelima, preko reklame pisaca i knjiga, adaptacije književnih djela do sastava pisanih za taj medij. lako je različit dojam nakon gledanja televiziji prilagođenog djela od onog za nju pisanog čini se da nije i dovoljan razlog da se televizija orijentiše samo na tekstove pisane za nju. Ohrabrila bi time shvatanja televizije kao posebne i sebi dovoljne djelatnosti a ne kao medija koji, posredujuči stvorene vrijednosti, služi i umjetnosti i umjetnicima, Posredovanje podrazumijeva i podešavanje djela

67