RTV Teorija i praksa

Tehnologija u posredstvu televizije raskriveno govori. Zato je televizija najviši društveni oblik opstojanja tehnologije. Taj govor ima svoj određeni cilj, finalnu kauzalnost Setimo se da televizija nastaje kao potreba tehnologije da prevlada vlastitu krizu. Taj govor mora da služi namerama tehnologije. Temeljna namera tehnologije jeste masa. Osluškujući taj govor primetili smo da u datom trenutku svaka televizija govori isto. Jedan ogroman broj osnovnih televizijskih jedinica, TV prijemnika, govori, recimo, na određen način, da treba trošiti. Sve tačke ponavljaju isto. Međusobno razdvojene izvesnim preprekama sve te tačke su dovedene u rezonanciju sa temeljnim diktatom tehnologije. Tako se ostvaruje jedan svetski sistem prestabilizarane harmonije. Takav sistem strukturiše se i u masi. Ona je u sebi otuđena, sastavljena od razdvojenih jedinki. Govor tehnologije sugerira masi jednu prestabiliziranu harmoniju; iako međusobno otuđeni, Ijudi sve rade kao i drugi Ijudi: gledaju televiziju kao i drugi Ijudi, idu u bioskop kao i ostali, zabavljaju se kako se zabavlja, sude kako se sudi... Oni postaju tačke koje su beskonačno udaljene jedne od drugih, ali koje uprkos tome, povezane jednim telekomunikacionim sistemom, pulsiraju na savršeno istoj frekvenciji. Ta frekvencija je određena tehnologijom. To praktično znači da tehnologija predstavlja svest mase. Razumevanje mase kreče se u horizontu koji otvara tehnološki um. Tu se očigledno vračamo na početak naše analize. Sada je več neposredno razgovetno zašto je televizija, ono što smo rekli na početku, jedno od najznačajnijih iskustava u poretku sveta i bivanja.

75