RTV Teorija i praksa

imperija pokazuje da američku televiziju nadgleda američko ministarstvo odbrane, a ne FCC (savezna komisija za komunikacije). Ta kontrola je, veli Šiler, direktna jer je dodeljivanje frekvencija i nacionalna polilika telekomunikacija pod kontrolom NCS (nacionalni sistem komunikacije) čiji je izvršni organ ministar odbrane. Ministarstvo odbrane vrsi i drugu, indirektnu kontrolu, jer su glavne električne kompanije, kao RCA koja konlroliše NBC TV, ugovorom vezane za ministarstvo odbrane. Za Šilera je stoga američka „imperija komunikacije” deo „vojno-industrijskog kompleksa” te se politika dominacije američkih mass media neposredno zasniva na američkoj vojnoj i spoljnoj politici. TEHNOLOGIJA I TELEVIZIJA Šiler je učinio vidljivom interesnu političku strukturu američkog medija. To je vrlo značajan deo organizacije televizije u SAD, koji sam po sebi dosta govori. No, mi ipak ne smatramo da je ta politička intencionalnost, na koju ukazuje Šiler, presudan činilac za razumevanje američke televizije i televizije uopšte. Smatramo da svaka analiza televizije koja polazi isključivo od politikoloških prelpostavki nikako do kraja ne može sagledati mišljeni fenomen. Tako postavljena analiza bi u metodološkom smislu brkala uzrok i posledicu, jer tehnologija nije nikako posledica politike, već je upravo obratno. Tačnije: i politika se može posmatrati, isto kao i televizija, kao oblik tehnologije. U tom smislu postoji određena strukturalna izomorfija politike i televizije, jer se i kroz razvoj politike može, mutatis mutandis, pratiti razvoj tehnologije. Politika je takođe neophodna tehnologiji za njen razvoj i širenje. No, od međusobne naličnosti mnogo je važnija različitost politike i televizije. Politika, u bitnom smislu, ćuti o tehnologiji. Mnoštvo njenih govora nikad neposredno ne imenuje tehnologiju. To se samo ponekad čini, ali na posredan način, kroz šifru. Politički govor je neprestan napor da se prikrije tehnologija koja mu, bilo pozitivno bilo negativno, leži u pretpostavci. Lukavstvo pohtičkog uma iscrpljuje se upravo u ovakvom naporu. Pri tom politički um govori eminentno tehnološkim jezikom. To je specifični masovni, bezlični, kvantifikovani jezik Praćenje procesualnosti tog jezika jeste praćenje tehnologije. Televizija, takode, po definiciji, govori takvim jezikom: ona se obraća svima što znači da se ne obraća nikom. No, televizija, za razliku od politike, neprikriveno govori o tehnologiji.

74