RTV Teorija i praksa

doveli do toga da su elektronski kanali u informaciono-komunikacionim sistemima zemalja u razvoju (sem donekle u Južnoj Americi) tipično izolovana ostrva malih, urbanizovanih zona u moru tradicionalnih kanala i formi društvenog komuniciranja. Zbog toga nije začuđujuće da zemlje u razvoju sa milionskim stanovništvom imaju tek po par hiljada TV pretplatnika, mreže elektronskih medija koje nisu protegnute do nacionalnih granica i program koji se ne emituje svakodnevno 18 . Tu pojavu dobro ilustruju podaci o procentu stanovnika na pojedinim kontinentima koji su u stanju da prate televizijski program prosečnog kvaliteta signala, U Severnoj Americi to je obezbeđeno za 96% stanovništva, u Zapadnoj Evropi za 82%, u Istočnoj Evropi za 46%, u Aziji za 30%, u Latinskoj Americi za 17% i u Africi privilegija je za svega 0,2% stanovništva 17 . Podaci bi za Aziju i Latinsku Ameriku bili još lošiji da na tim kontinentima nema nekoliko jako razvijenih informadono-komunikacionih sistema kao što su japanski ili onaj u Brazilu. PODRŽAVLJENOST ELEKTRONSK3H MEDIJA U strukturi vlasništva i upravljanja elektronskim medijima država ima odlučujuču reč. Ta činjenica proističe iz njene presudne uloge već prilikom uvođenja u upotrebu ovih kanala informaciono-komunikacionih sistema i, kasnije, određivanjem njihovih mesta u nacionalnoj privredi. Država određuje da li će se, i do koje mere dozvoliti eventualna komercijalizacija radija i televizije (Brazil). Ona dobija frekvence od međunarodnih organizacija i raspodeljuje ih institucijama za masovno komuniciranje. Konačno, država može da zabrani bilo kakvu privatnu inicijativu na ovom području i da preuzme ideološko usmeravanje elektronskih medija (Tanzanija, Irak, Alžir itd.). U zemljama u razvoju država je obično ili direktni vlasnik celokupne tehnike ili glavni akcionar u programskim kompanijama na nacionalnom nivoa Tako je vojna vlada u Peruu 1968. godine preuzela 51% akcija dve nacionalne TV mreže, i po 25% akcija u svim ključnim radio-stanicama.

" u NR Kongo ima 6.000 pretplatnika, u Gani 32.000, u Etiopiji 5.000, u Indiji 120.000 itd Vidi: Televizija nesvntamh, čaiopij „Filmosp-af", Beoarsd br 2-3 1976, »tr. 97.

17 Vidi: Kaarle NorderatrengandTapioV«ri«, TelevitionTraffic -a One WayStreet? UNESCO, P»ri«, 1974, »tr, 13.

97