RTV Teorija i praksa
informacija u vezi s problemom (knjige, časopisi, publikacije i drugi izvori) nego na kreativnom dijelu dolaženja do novih spoznaja. Zahvaljujuči novim elektronskim medijima moči če se u kompjutersku memoriju pohraniti samo novosti, tj. prave informacije, ono što predstavlja spoznaju, a ne brojne forme ponavljanja, direktnog i indirektnog i, Sto je još važnije, zainteresirani istraživač če moči željene informacije dobiti za manje od jedan sat Planetarna eksplozija masovnog komuniciranja putem radija i televizije (sistem Telstara i drugih orbitalnih prijenosnih stanica) potakla je neke komunikologe da nekritički iz svega toga, a na bazi mehaničke ekstrapolacije dosadašnjih trendova u razvoju komuniciranja, zaključe kako je masovno komuniciranje svemočno i kako če se pomoču takvog komuniciranja svijet toliko ujednačiti da će postati jedno veliko planetarno selo (M. Makluan). S tim u vezi neki čak i cijelu znanost (komunikologiju) usko definiraju kao znanost o impersonalnom masovnom difuziranju pomka. 2o Najsuvremenija komunikološka istraživanja uviđaju te uskosti i ograničenosti. Zato se danas proširuje pojam komunikologije na cjelokupni proces čovjekova komuniciranja s dmgim čovjekom (bilo u situaciji A-B pojedinačnog dijaloga, gmpnog dijaloga A-B-C-D ili masovnog milijunskog impersonalnog dijaloga putem radija i televizije). Osim toga sve više se shvaća da masovno komuniciranje i nije tako močno, kako su to neki nekritički pretpostavljali, jer se sve više uočava aksiološki faktor komuniciranja koji proces komuniciranja pojačava, poništava ili na njega neutralno djeluje. Već su antički retori, a danas i propagandisti uvidjeli da se u procesu komuniciranja najbolje prima ona informacija koja ima pozitivan predznak za onoga koji je prima i, obrnuto, da se do svijesti recipijenata vrlo teško probijaju informacije koje ne odgovaraju njihovom socijalnom, intelektualnom i aksiološkom statusu. Produbljujuči te empirijske spoznaje, suvremena komunikologija je došla do formule o trojakom djelovanju komunikacijskog procesa. Jedan je oblik da se primljena informacija pojačava u odnosu na input, drugi je oblik totalno ili parcijalno poništavanje informacije u procesu komuniciranja u odnosu na input, a treči je vrijednosno neutralan, jer niti pojačava niti poništava primljenu informaciju.
20 Vidi: K Koszyk i K Pruys, Wdrterbuch zur Publizistik, DTV, Miinchen, 1973, str. 190,
17