RTV Teorija i praksa

i od prirode njoj odgovarajuće suštinske snage”; jer upravo određenost toga odnosa čini poseban zbiljski način potvrđivanja. Jedan je predmet oku drugačiji nego uhu i predmet oka je drugačiji nego predmet uha. Svojevrsnost svake suštinske snage upravo je njena svojevrsna suština, dakle i svojevrstan način opredmećenja, njenog predmetno-zbiljskog živog bitka. Stoga se čovjek u predmetnom svijetu potvrđuje ne samo u mišljenju, nego sa svim osjetilima. Shvaćamo s druge strane, subjektivno: kao što tek muzika budi čovjekov muzikalni smisao, kao što za nemuzikalno uho ni najljepša muzika nema nikakva smisla, nije (nikakav) predmet, jer moj predmet može biti samo potvrđivanje jedne od mojih suštinskih snaga, dakle, može za mene postojati samo tako, kao što moja suštinska snaga postoji za sebe kao subjektivna sposobnost, jer smisao jednog predmeta ide za mene upravo tako daleko (on ima smisao samo za njemu odgovarajuće osjetilo), dakle seže moje osjetilo, stoga su osjetila društvenog čovjeka drugačija nego osjetila nedruštvenog čovjeka; tek pomoću predmetno razvijenog bogatstva čovjekova bića djelomično se tek izgrađuju, a djelomično tek proizvode: bogatstvo subjektivne Ijudske osjetilnosti, muzikalno uho, oko za Ijepotu oblika, ukratko osjetila sposobna za Ijudske užitke, osjetila koja se potvrđuju kao Ijudske suštinske snage. Jer ne samo pet osjetila, nego i takozvana duhovna osjetila, praktička osjetila (volja, ijubav itd.), jednom riječju Ijudsko osjetilo, Ijudskost osjetila, nastaje tek pomoču postojanja njegova predmeta, pomoću očovječene prirode. Stvaranje pet osjetila jest posao cjelokupne dosadašnje svjetske historije. Osjetilo koje je obuzeto grubom praktičnom potrebom ima samo ograničen smisao. Za izgladnjela čovjeka ne postoji Ijudski oblik hrane, nego samo apstraktno postojanje hrane: ona bi isto tako mogla biti pred njim u najsirovijem obliku i ne može se reći čime se ta ishrana razlikuje od životinjske ishrane. Zabrinut i siromašan čovjek nema smisla za najljepšu predstavu; trgovac mineralima vidi samo trgovačku vrijednost, ali ne vidi Ijepotu ni osobenu prirodu minerala; on nema mineraloškog smisla; dakle, opredmečenje čovjekova biča kako u teorijama, tako i u praktičkom pogledu, bilo je potrebno, kako za to da čovjekovo osjetilo učini Ijudshim, tako i da stvori Ijudsko osjetilo koje odgovara cjelokupnom bogatstvu Ijudskog prirodnog biča.” 26 Kao što se iz ove Marksove analize vidi, medij uvijek predstavlja polje parcijalnog identiteta između osoba koje

M K. Marks, Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani radovi, „Napriied" Zajrreb 1967, »tr, 281-282.

23