RTV Teorija i praksa

pratiti, bez obzira koliko će tog auditorija biti, da ne stvorimo zid između nauke i naše najšire publike. Na području jezika ulazimo u jedan istorijski nužno i opravdan tok burnog razvoja. Nijedan jezik na svetu nije jedinstven, a što bi onda bio srpskohrvatski jedinstven? S jedne strane, ta nejedinstvenost jezika se precenjuje, s druge strane se potcenjuje. Dovedite jednog dijalektologa koji bi napravio dijalektološku mapu, pa dao sliku o jeziku i prostiranju tog našeg maternjeg jezika. Time biste mnogo pomogli nama koji se tim pitanjima i stručno bavimo. Ispitali smo jednu školu u Beogradu od 1.500 učenika, i našh da 42% dece nema dobar govor. Pre 25 godina ispitali smo tri-četiri škole i našli da 16% dece nema dobar govor! Za 25 godina mi nismo zaustavili onih 16% nepravilnog govora, nego se procenat povećao. Vi možete ogromno da pomognete na uzdizanju govorno-jezičke kulture! VLADIMIR NEORIČIĆ: Postoji nesporazum na temu slušanosti i gledanosti, kao kriterija u programskoj politici. Često ono što je dato u istraživanjima, pa i ono što nije dato, podrazumevamo kao „narod traži” i maltene narod traži šund, narod traži neukus ; narod traži mnogo loših stvari. Mislim da to nije tačno i da je to zloupotreba utoliko što se u ime tog naroda naši promašaji u programu, vrednosti u kriteriju koje nudimo kroz prop'am, podvode pod zaključke da je to narod tražio i da čak i istraživanja pokazuju da to narod traži. Mi ponudimo loše, pa pošto nema drugog izbora, onda to proglasimo kao određene vrednosti i zatim povratno tražimo da narod verifikuje i da narod tako kaže. LjUBINKO MILJKOVIĆ: Profesor Koshč je govorio o zavičajnosti, o jeziku, a jezik je prava osnova zavičajnosti. Lokalni radio takode, ima vrlo značajnu zavičajnu komponentu. I zato smo istraživah lokalm radio. ]a več drugi put sarađujem sa Centrom, prvi put je to bio lokalni radio kraljevačkog regiona, sada je to lokalni radio

82