RTV Teorija i praksa

razvijena i mreža ostalih obrazovnih, predškolskih, kulturnih, socijalnih, zdravstvenih i drugih institucija. l4 Različit broj aktivnog stanovništva. - Kod planiranja informativnih programa, od posebnog značaja su podaci o aktivnom stanovništvu i njegovoj raspodeli po delatnostima. Osim Beograda, koji ima gotovo 600.000 aktivnih stanovnika, ostali regioni imaju mnogo manje aktivnog stanovništva - od oko 163.000 (Titovo Užice) do oko 365.000 (Kraljevo), prema poslednjem popisu stanovništva. Svakako, broj radnika još je manji i, opet, ne računajući Beograd, retko prelazi nekoliko desetdna hiljada po regionu. Učešće aktivnog stanovništva u ukupnom stanovništvu (1971. godine) varira od 45,8% u Beogradu, 46,8% u Južnomoravskom regionu, 49,9% u Kraljevu, pa do 62,7% u Zaječaru, ali su uzroci pojave ovakvih proporcija različiti u raznim regionima, јег je struktura stanovništva drugačija (npr. broj mladih koji se školuju u Beogradu). Iznosi aktivnog poljoprivrednog stanovništva u ukupnom aktivnom stanovništvu veoma su visoki u svim regionima, osim u Beogradu, gde dostiže samo 16,3% a inače se kreće od 60,7% (Niš) do 69,5% (Zaječar), 71,1% (Podrinjsko-kolubarski region) i 74% (Podunavski region). Slaganje među regionima veliko je naročito s obzirom na odnos veličine aktivnog poljoprivrednog stanovništva prema broju radnika - izuzev Beograda, svuda uveliko preovlađuje poljoprivredno stanovništvo. Ako se još uzme u obzir i strateški značaj proizvodnje hrane u sadašnjim uslovima, onda je više nego očigledno da če regionalni programi morati da se primetno orijentišu u pravcu zadovoljavanja potreba ovog življa i ove delatnosti. Možemo slobodno reći da televizija do sada to nije činila u dovoljnoj meri. Radnici u društvenom sektoru. - Podaci o tzv. strukturi radnika prema društvenom sektoru svojine po delatnostima (1977. godine) pokazuju takođe izvesne neujednačenosti po regionima čak i kada se izuzme Beograd u kome je najmanja proporcija radnika u privrednoj delatnosti (78%) a največa u vanprivrednim delatnostima (22%). U ostalim međuopštinskim regionalnim zajednicama ovaj odnos kreće se od 87% prema 13% (Titovo Užice) do 81% prema 19% (Južnomoravski region). Razlike se zapažaju i kod ostalih delatnosti (industrija i rudarstvo; poljoprivreda i šumarstvo - gde su „najjači” Podunavski 4,8% i Podrinjsko-kolubarski region 4,4%, a „najslabiji” Niški 1,8%;

м Vidi: fusnota Ba, tabela 21.3. Više škole i fakulteti 1977/78, str. 117.

108