RTV Teorija i praksa

objasnim šta to znači, ne bi imalo nikakvog smisla da to igram”; Tomas Džeferson - za nastavak ne mogu da upotrebim reči, one ne kazuju dovoljno”. Zajedno sa Artoom možemo biti sigurni da svaka slika, ma kako bila svakodnevna i obična, stiže na ekran preobražena jezikom medija; da najbeznačajniji detalji predmeti ili oblici dosežu svoj pojedinačni život i značenje i to iznad vrednosti i značenja misli simbola. To prikazivanje stvarnosti „која prevazilazi život” samo je bitan preduslov za ono što se naziva kreativnim poslom. No, kreativnost se time ne iscrpljuje. Svet medija pomaže da se kreira svojim jedinstvenim sistemom označavanja koji nudi domet i dubinu Ijudskom izrazu i ostvarenju. Da televizija može da izražava a ne samo da saopštava čini se već nepobitnom istinom. Baš zato, neophodno je uvek i iznova insistirati na njenoj posebnosti. Baš zato izgleda najuputnije vratiti se rečima oca „razumevanja medija” Maršala Makluana: „Televizija zahteva sudelovanje i angažovanost do dna čitavog biča. Ona neče da dejstvuje kao pozadina. Ona nas uvlači u igru ... Ona je uzdigla našu opštu svest o obliku i značenju života do nivoa istinski krajnje osetljivosti.” 3

3 Maršal Makluan, Razumevanje medija.

125