RTV Teorija i praksa

diferenciranim vidovlma masovnog komuniciranja i da je materijalni razvoj ove delatnosti tekao - i teče - zaista impresivnim tempom. Tako danas imamo petnaest puta više radio-stanica nego 1947 ? a emisiona snaga svih radio-predajnika porasla je ргеко devedeset puta. O ekspanziji i dostignutoj snazi, uticaju i programskom izobilju televizije u Jugoslaviji podaci su još povoljniji, kao što i svi žanrovi štampane masovne komunikacije na jezicima svih naših naroda i narodnosti stavljaju Jugoslaviju u red relativno najopremljenijih zemalja sveta. Centralni komitet, dakle, nema, a verujemo da neče ni imati, razloga da društveno-političke probleme u javnom informisanju ili neka materijalno-razvojna zaostajanja te delatnosti stavi pod lupu svoje pažnje, U prvi plan razmatranja ovog foruma dolazi unapređenje onih zadataka i pravaca razvoja celokupnog sistema javnog komuniciranja, kao bitnog sastojka i pretpostavke našeg društveno-političkog uređenja, koje je XI Kongres usvojio na osnovu studije druga Kardelja, referata i završne reči druga Tita i drugih, na tome zasnovanih orijentacionih akata SKJ, SSRNJ, Sindikata Jugoslavije, SSOJ i drugih društveno-političkih činilaca zemlje. Nedavno održana XVI redovna Skupština Saveza novinara Jugoslavije, aprila ove godine u Prištini, dala je dovoljno procena, predloga i zaključaka koji se - ako ih pretopimo u praktične oblike akcije novinarskih društava i udruženja srećno uklapaju u ovaj zajednički napor SKJ i njegovog CK. Bez pretenzije da individualnim prilogom formulišemo bitna poglavlja ili stavove koje samo zajednički napori mogu da pripreme za tu značajnu sednicu, iznećemo kao prilog diskusiji jedno od mogučnih grupisanja pojedinih vidova problematike javnog informisanja danas i ovde. Sistematizovanje te obimne i veoma složene građe, njena funkcionalno-praktična, ali i teoretska logična struktura, imaju, uvereni smo, veliki značaj i za ishod ovog napora. Isto tako, već su se nagomilali primeri koji ukazuju da i nekim široko upotrebljavanim terminima ne pridajemo uvek jasna i dovoljno precizna značenja, pa se i u određivanju sadržine tih veoma relevantnih pojmova („angažovano novinarstvo”, „objektivna i celovita informacija”, „podruštvljavanje javnog informisanja i glasila” itd.) osečaju praznine koje ponekad kumuju i zabunama, pa i efektima suprotnim onim koje želimo. Nekoliko misli i o nekim od tih pojmova mogu, verujemo, takođe da podstaknu njihovo bolje, celishođnije sagledavanje i definisanje, pa i efikasniju praksu.

127