RTV Teorija i praksa

1. Osnovni subjekti. Ako iz celokupnog sistema informisanja u društvu izdvojimo sferu javnog informisanja, susrećemo se sa statusnim i funkcionalnim problemima sledećih osnovnih subjekata: • radne organizacije čija je osnovna delatnost u jednom od vidova javnog komuniciranja; ® društveni faktori, radni kolektivi i pojedinci kao izvori informacija; в osnivači javnih glasila; ® zakonski institucionalizovani oblici društvenog usmeravanja javnog informisanja (izdavački i programski saveti); • organizovane subjektivne snage socijalističkog samoupravnog društva i političkog sistema kao činioci podruštvljavanja celokupne delatnosti javnog informisanja; • delegatske skupštine i druge ustanove „ulasti” čije odluke tangiraju ekonomske ili druge uslove delovanja javnih glasila: @ poslovna udruženja i zajednice radnih organizacija informativne delatnosti (JRT, Udruženje novinskih izdavača i sl): 9 profesionalne organizacije i udruženja čije članstvo i programi delatnosti obuhvataju radnike i probleme javnog informisanja (udruženja i društva novinara, SNJ, Sindikat radnika grafičke, izdavačke i novinske delatnosti i slično). 2. Mesto i uloga svakog od ovih subjekata u sistemu javnog informisanja zahtevaju pažljivo analitičko preispitivanje na temelju dokumenata XI Kongresa (završna poglavlja studije druga Kardelja, referat druga Tita i četvrta glava Rezolucije Kongresa, gde se govori o samoupravnom preobražaju obrazovanja, nauke, kulture i informisanja). Elementi tog preispitivanja več su dati na republičkim i pokrajinskim partijskim rukovodstvima, kao i na Saveznoj konferenciji SSRNJ. Potrebna je sada objedinjujuča, sažeta, akciono usmerena (više operativna, nego načelna) sinteza tih procena i zaključaka, sa elementima instrukcije i obaveze za komuniste koji deluju u toj oblasti. 3. Još je složeniji kompleks medusobnih odnosa, uzajamne upućenosti, demokratskog sadejslva bez hijerarhičnosti i nametanja stavova između svih ovih subjekata u sferi javnog informisanja.

128