RTV Teorija i praksa

skamenjeni, u čudu, isčekuju još jedino smrt pod udarcima buldožera i pijuka. Ili, možda, novog potresa. More, uzmućeno i crveno od oburvane zemlje, daje utisak straha i Ijutine, istovremeno. No, izvan sveg tog sveta pometnje, zacrne se, kratko, masline i maslinjaci. Vidimo ih u onim scenama kada, u selima, ijudi traže zaklon u maslinjacima, dalje od nevernih kuća koje mogu da se sruše. Masline pružaju izgled dostojanstvene mirnoče i skoro zaštitničkog spokojstva nad svim ovim jadom zveri i zgrada, Ijudi i mora. One ne haju za kuknjavu i za pometnju čiji su svedoci. Skamenjena stabla maslina su odgovor koji nam najviše imponuje u ovoj nesreči. U srcu pometnje - mir i spokojstvo, u srcu užasa - dostojanstvo i stabilnost Čega? Života? Čoveka? One su odgovor iskustva životu koji je izleteo out of joint. One su odgovor duge i iskusne starosti: da sve što dolazi, sunce i vetar, kiša i nesreća svake vrste, dolazi da iskuša život. A da život iz te borbe izlazi ojačan, snažniji za još jedno gorko iskušenje. Ima u maslinama čudan spoj monaške skromnosti i raskošnog obilja i bogatstva. Ovo prvo kao da oličava sam izgled stabla suočenog vazda s neprijateljskim stenjem i posnom, suvom zemljom iz koje mora da pije minerale i vlagu. Ovo drugo oličeno je u plodu, masnom i hranljivom preko mere očekivanja za suvo i štedro stablo. Oldos Haksli, u jednom od svojih najlepših eseja, kaže kako maslina znači ~mir svojim liščem i radost svojim zlatastim uljem”. Nama je draže simbološko suprotstavljanje bogatstva i siromaštva. No, ma kako nam izgledala tajna ove drevne biljke, nismo mogli da se otmemo utisku o njenom dostojanstvenom otporu silama razaranja. U jednoj ovakvoj nesreći - čiji nam izveštaji stižu s ekrana nepouzdanim su se pokazali i more (a ono je oduvek bilo prevarno) i stene, zemlja (što su oduvek značile sigurnost i močnu nepofcretnost). Masline su se, međutim, pokazale kao pravi pobednici stihije i kao pravi Ijudski odgovor na nju. One i jesu u svom pravom biću dvojne kao i čovek, kao i život. Sačinjene iz korena, što je večito u tami, i sam deo tamnih sila, one svojim kvrgavim, hrapavim stablima, u koje kao da je urezana sama patnja života, streme večito plavom mediteranskom nebu. Maslinjaci. Večni maslinjaci oko Ulcinja... hrapave kore, veštičjih oblika, nepomični, skamenjeni, ostareli.

141