RTV Teorija i praksa

Saopšteno je kako starog Ulcinja više nema. Smrt dragih gradova nalikuje na smrt dragog poznanika. No ko od nas očekuje da može umreti kamen zgrade. tvrđava, crkva i džamija, visokim zidom oivičena đvorišta? Kao i sve ono što smo zatekli dolazeči na svet, mi očekujemo da su te stare građevine iskusnije od nas i nepodložne starenju i iskušenjima prolaznosti. Verujemo da čemo ih zateći uvek tamo gde smo ih ostavili, i gde stoje čvrsto, u topografiji našeg sećanja. Očekujemo da su večne. Tako uvek njihov nestanak doživljujemo kao smišljenu izdaju - smišljenu da bismo mi imali gubitak. Mi tu izdaju doživljujemo. kao deca, s gorčinom i tugom. Stari Ulcinj je bio mnogo pre nas, mi smo se odjednom našli u njemu. kao lenji turisti koji su i sami iznenađeni na Južnom primorju našli čudnovatu smešu Istoka i Zapada. Toliko puta smo letovali u njemu. Lutali smo između starih, zbabosanih zgrada. u istočnjačkoj vrevi pijace. glasnog nuđenja i nesigurne kupovine. Hodali smo kroz taj čudni konglomerat crnogorske, albanske. muslimanske, afričke. gusarske. mletačke, katoličke i koje sve ne kulture. Hodali smo bivšim ulcinjskim trgom gde su prodavani robovi. Cudili se ulcinjskim crncima, dovedenim ko zna kada, ovde, iz srca Afrike. Zemljotres je uništio mnogo kuča. mnogo crkava i istorijski značajnih građevina. Kamera pokazuje pustoš i razaranje: smrt ovog starog grada. Gledamo izveštaje do kasno u noč. Porušene zgrade. Čuje se povremeno u kadru zapevanje crnogorskih tužbalica. Gledamo naherene kranove barske luke kao neke ogromne krabe, nepokretne, zapanjene; kao one fantastične, dugonoge mašine iz Rata svetova. Naherene kuče. iz helikoptera, čemerne i tužne. Kuče utonule u more. Pokidane pruge sa šinama što su šiknule uvis. Izvrnuti vagoni kao lešine bivola, posle nekog nerazumnog i sveuništavajučeg 10va... Zgrade hotela, sa spratovima koji su se skljokali jedan na drugi, kao rđavo nadevene torte, zgnječene težinom vlastite rđave arhitektonike; višespratnice zasele i u malter sopstvenog razlivenog fila... Моге je na pojedinim mestima uzmućeno gromadama stena i oburvane zemlje; vide se kuče potonule u vodu, borovi koji izviruju iz nje; automobili na koje je napadao malter, betonski biokovi, gromade zidova... Jedan jedini element, međutim, u svemu ovome kao da ne daje utisak pometnje, očaja i straha. Ljudi su unezvereni. potišteni ili uzbuđeni. Zgrade, slično Ijudima, liče na teške ranjenike koji

140