RTV Teorija i praksa

viknuo je: „Mama, mama, kuda da bežim?” Čabrilo nam sve to priča upravo na mestu događaja. Uto dolaze susedi koje pominje. Među njima i majka o čijem je đetetu govorio i koja priču dovršava. Ona je bila sasvim blizu sina. Posmatrala je kako pored njega pada zid i kako se otvara zemlja. U Zeleniki, inače, ima poginulih. I dosta povređenih. Dete je, začudo, ostalo bez ogrebotine. Poslala ga je rođacima, daleko od Zelenike. Na putu za Herceg-Novi preslušavamo deo trake. Napravili smo odlične snimke. Već imamo tri različita fona, tri zvučne kulise; govor pored тога (jedan je mikrofon bio postavljen pred govornika, drugi pred more, kao njegovog nemuštog sabesednika), zatim snimci кгај puta, koji su uhvatili automobile i vrevu Ijudi. Treča zvučna kulisa: govor ispod kišobrana, na rivi, dok pada jaka kiša. Dobija se utisak kao da je snimljeno ispod šatora. Herceg-Novi. Stižemo pred zgradu opštine oko deset Imamo sreče. U dvanaest je izricanje presude „Jehovinim svedocima”. Zapravo samo jednom od njih. Njegovo je ime Vladimir Vujič. Objašnjavamo drugovima kojim smo poslom tu i šta želimo. Stalo nam je do toga da snimimo tok samog suđenja, završnu reč odbrane i izricanje presude. Upućuju me sudiji. Zove se Andrija Saulačič. Nepoverenje. Može se snimiti samo njegova, sudijina, završna izjava za štampu, posle izricanja presude. Ništa drugo. To nam ne odgovara, kažemo. Mi pravimo dokumentarnu dramu. Bilo bi najbolje kada bismo snimili i samo suđenje i završnu reč sudije. Odgovor je: ne može. Nikako. I, uostalom. predstavite se. Ko ste vi? Pokazujemo dokumenta. Govorimo o umetničkom aspektu cele stvari. Priča o lažnom proroku, Cije trabunjanje dovodi do pometnje među Ijudima, veoma je bitna za ono što radimo. Bez tog glasa ne bismo imali jednog od učesnika ove drame. Vujič je jedan od njenih aktera kao i oni vojnici koji su desetine Ijudi, živih, spasU iz ruševina. Čitava ova nesreča je dala divne primere Ijudske plemenitosti, ali i neke potpuno suprotne. Uostalom, i neprijateljskog

154