RTV Teorija i praksa

ponašanja kao što je i ovo koje nastojimo da registrujemo. Da li, dakle, možemo da uđemo i snimimo suđenje? Sudija popušta. Pošto je situacija takva da su na snazi zakoni ratnog stanja, odluku o ovome može doneti jedino predsednik opštine. Ili on ili načelnik štaba civilne zaštite. Trčimo do telefona. Pokušavamo da dobijemo vezu. Ne ide. Vraćamo se sudiji. Odgovor je ovog puta decidirano negativan. Objašnjenje je pravničko. Govorim da nema razloga ni za kakav strah; nečemo niti možemo bilo kakvom montažom dovesti bilo koga u situaciju koja ne odgovara realnom poretku stvari. Ali glas tog čoveka nam je neophodan. Vidimo da ništa ne pomaže. U dvanaest možemo da se pojavimo i snimimo izjavu za štampu. Ako hočemo. A ne moramo. Izlazimo nezadovoljni. Tešimo se: bolje išta nego ništa, Tomo predlaže da uđemo u sudnicu, prošvercujemo nagru i tajno snimimo suđenje. Ne vredi. Tek bi tada izbila gužva. Aca i Tomo odlaze kolima da kupe nešto za jelo. U međuvremenu, u hodniku, pred sudnicom srečemo devojku koja čeka ishod cele stvari. Neko od službenika koji nam pomaže da se snađemo, kaže: to je Vujićeva devojka. I ona je „Jehovin svedok”. Devojka je zgodna, visoka, crnokosa. Ima, međutim, neprijatno hladan, odsutan pogled, i vrlo svetle oči. U trenu se sećam па koji me takav pogled podseča: to je praznina očiju s Modiljanijevih portreta. Predstavljam se. Ona počinje bez uvoda. To je veliki nesporazum, kaže. Mi smo došli kod jedne naše kolegice koja se zanima Biblijom. I o tome smo pričali... A Biblija je krasna knjiga, puna lijepih savjeta, koji mogu svakom čoveku da pomognu... Slažem se potpuno. Da li bi, međutim, pristala da kaže nešto o celoj ovoj štvari, sa suđenjem, za nas, za radio? A ne, kaže ona. Boji se da govori u mikrofon. Uostalom, ma šta ona rekla, štampa će to krivo preneti, pa če sve opet ispasti protiv nje.

155