RTV Teorija i praksa

Mlađi pretplatnici znatno češće od starijih smatraju da je opravdano prikazivanje filmova sa slobodnim Ijubavnim scenama i sa scenama straha i užasa na televiziji. Pretplatnici sa većim obrazovanjem isto tako češće odobravaju prikazivanje filmova sa slobodnim Ijubavnim scenama, aii zato mnogo ređe od ostalih smatraju da je na televiziji opravdano prikazivati filmove koji u velikoj meri sadrže nasilje, strah i užas. Kada su u pitanju filmovi koji u večoj meri sadrže scene nasilja, straha i užasa i slobodne Ijubavne scene najčešći predmet diskusije je uticaj ovih filmova na mlade gledaoce. Teško je da se istraži uticaj filmova na ličnost, jer je on deo šireg društvenog konteksta iz kojeg se teško izdvajaju pojedini faktori. Jedino što u istraživanju koje je sprovedeno anketiranjem, kao što je ovo naše, može da se dobije, jesu mišljenja različitih kategorija pretplatnika o uticaju ovih filmova. Dobijeni podaci pokazuju da su mišljenja podeljena, Preovladava mišljenje da filmovi koji u velikoj meri sadrže scene nasilja, straha i užasa imaju negativan uticaj na mlade: filmovi sa nasiljem, prema mišljenju gledalaca, uče mlade nasilju, deformišu njihov karakter, uče ih da imitiraju glavne junake u primeni nasilja, dok filmovi straha i užasa negativno utiču na psihu mladih, na njihov san, izazivaju strah i uznemirenost, Kad su u pitanju mišljenja o uticaju filmova sa scenama seksa i erotike, iako preovladava stav o pozitivnom uticaju kod uzorka u celini, jasno se izdvajaju mišljenja o pozitivnom uticaju kod mlađih pretplatnika da ovakvi filmovi mladima pomažu da nešto nauče, i mišljenja o negativnom uticaju kod pretplatnika koji su i sami roditelji, iskazana stavovima da ovakvi filmovi kvare mlade, da mladi mogu pogrešno da ih razumeju i slično. Na pitanje o uticaju navedenih filmova nije odgovorila jedna hećina anketiranih, što govori da veliki deo gledalaca nema izgrađeno mišljenje o uticaju ovih filmova na mlade, što s druge strane može da ima za posledicu zauzimanje pasivnog stava kad je u pitanju pračenje ovih filmova i njihov moguč uticaj. Ovaj podatak zajedno sa podatkom o preferenciji različitih žanrova filmova kod različitih kategorija gledalaca ukazuje na potrebu da se posveti veća pažnja filmskom repertoaru s jedne strane i vaspitavanju filmskog ukusa s druge strane, što će imati za posledicu i izgrađivanje diferenciranijeg ponašanja prema filmovima sa različitim sadržajem. Deo ove društvene obaveze treba da bude i obaveza televizije kao jednog, a za veliki deo gledalaca i jedinog, medija preko kojeg se film prezentira.

111