RTV Teorija i praksa

Pogledajmo kako je raspoređen ukus mladih slušalaca (15 do 20 godina):

Ovi slušaod su već završili osnovnu školu i više ih ne obuhvata specijalno muzičko vaspitanje. Od tada če na njih uglavnom da utiču radio, televizija i industrija ploča. Uticaj muzike društveno potcenjujemo. Naš radni čovek uglavnom sluša novokomponovanu i popularnu zabavnu muziku. Za tu vrstu muzike možemo da upotrebimo Adornovu definiciju. Adorno tu vrstu muzike uvršćuje u ideološku, na nju slušalac reaguje podsvesno. Njena značajna funkcija je uteha, anonimna uteha izoiovanog pojedinca. Njen zvuk sugeriše glas kolektiva, prikazuje svet onakvim kakav jeste. Ispunjava dokolicu, odnosno unosi novu prazninu. Što je u ideologiji manje konkretnih predstava o društvu, a to može da se kaže za zabavnu muziku, to se više urezuje u subjektivne reakcije. Kao takve, psihološki se bolje apsorbuju kao ideološki sadržaj i na taj način prevazilaze svoj uticaj. Takvom vrstom delovanja radio ne bi smeo da utiče na mase. Adorno donekle rezignirano proučava produkt masovne kulture, ali priznaje radiju i mogućnost drugačijeg delovanja. Misli da bi trebalo da se borimo protiv muzičkog analfabetizma. Slušanje muzike preko medija ne zahteva fizički napor, na taj način ostaje slobođna određena energija koju možemo da iskoristimo za duhovno složenije aktivnosti. Farnsvort kaže da je svaki primalac kulture uglavnom tradicionalist i da ga treba naučiti da voli i prihvata nepoznato i nesvakidašnje. Pol Bo (Francuska) tvrdi, da se prenos osnovnog znanja o muzici ne odvija u školi i da je potpuno prepušteno porodici, a na taj način i porodičnim determinantama. Zbog predrasuda o urođenom muzičkom talentu i neobaveštenosti, Ijudi ne odlaze

117

najomlljenija vrsta muzike % popularna zabavna muzika, rok, džez 81,1 novokomp onovana narodna muzika 11,8 narodna muzika 0,8 ozbiljna muzika 0.8 laka instrumentalna muzika 0,0 nemaju stav 4,7