RTV Teorija i praksa

tema o privrednoj stabilizaciji, verovatno da je ta činjenica podstakla organizatora da ne dodeljuje novčane nagrade, što bi bilo i übuduče prihvatljivo. Međutim, kada se može dodeliti samo jedna nagrada u okviru jednog žanra, ostaje otvoreno i nedovoljno jasno definisano pitanje: čemu pokloniti pažnju prilikom ocenjivanja emisije koja pripada informativno-političkom sadržaju? Da li sadržaju emisije, načinu prezentacije, radiofonskom izrazu, aktuelnosti s gledišta šire društveno-političke akcije, inventivnosti, stručnosti i kreativnoj Sirini u obradi teme itd. Kada se radi o radio-dramskom ili muzičkom stvaralaštvu nedoumica je nešto drugačiji, ali i šira, s obzirom na drugačiji sistem vrednosti koji emisiju podiže na odgovarajući nivo. Zato bi možda u sledećoj smotri radija trebalo uvesti i posebno priznanje za doprinos razvoju savremenog načina prezentacije i korišćenja mogučnosti radiofonskog izraza. Bilo bi uputno u takmičarski deo uvesti još neke žanrove (bilo je veoma mnogo primedbi što je uskraćeno učešče dečjoj radio-drami) koji, prema iskustvenim i istraživačkim saznanjima uživaju popularnost kod šire publike (sportski prenosi i druga direktna uključenja u događaje), ili jedan sve aktuelniji i popularniji vid stvaralaštva - servisnu i kritički intoniranu informaciju koju neguju mnoge radio-stanice i plasiraju u jutarnjim časovima. To su ujedno i najslušaniji blokovi, ali svojom tematikom, a posebno načinom prezentacije i osobinama voditelja, izazivaju veoma različite, često kontroverzne diskusije. Drugi deo smotre koji je protekao u slušanju odabranih numera sa debatom pokazao je da je pronađen pravi način za razmenu mišljenja i međusobno upoznavanje. Kada se govori o karakteru proteklog i, eventualno, budućeg festivala, ne može se zanemariti jedna izuzetno korisna novina ovogodišnje smotre. Naime, posle slušanja emisija, vodio se razgovor uz učešće žirija o uspešnosti, zamerkama i stepenu profesionalne realizacije emisija, Ovakvi otvoreni, i veoma korisni razgovori novinara, istraživača, reditelja, muzičara i drugih kulturnih i javnih radnika, dali su poseban pečat ovoj smotri. No ipak, izostala je produbljenija rasprava o radiofonskom izrazu, njegovom bogatstvu i mogučnostima koje pruža savremena radio-tehnika. Posmatrana s te tačke gledišta, ova smotra nije ispunila ni očekivanja ni potrebu koju nameće savremeni radio. Možda je na ovakav odnos prema zvuku, kao veoma značajnođi i sastavnom delu vrhunskih profesionalnih ostvarenja. uticao neadekvatan izbor prostorija u kojima se smotra odvijala, a usuđujem se da primetim, i nedovoljno studiozno postavljeno ozvučenje. Slušanje, na primer,

125