RTV Teorija i praksa

ogleda kroz delovanje programskih saveta, javne diskusije o proteklim i planiranim programima, razne ankete u kojima učestvuje po desetak i više hiijada Ijudi itd.) koliko bi pomogao u jasnijem sagledavanju večito prisutne dileme: nije li prezentirana emisija toliko ispred očekivanja, ukusa i nivoa slušaoca da on za nju gubi interesovanje ili, da nije približena ukusu prosečnog slušaoca do tog nivoa da se graniči sa onom dobro poznatom i često pominjanom izrekom „povlađivanje po svaku cenu ukusu publike”. Drugim rečima, kako će radio na prihvatljiv, nenametljiv, ali ipak stalan način da utiče na formiranje ukusa slušalaca, pri čemu se ne misli samo na umetnički i estetski, već i na negovanje određenog, razume se socijalističkog, sistema vrednosti. Očito je da radio treba da vodi, ali i da bude vođen. Dakle, godišnje smotre radio-stvaralaštva treba da omoguće autorima programa da povuku liniju razgraničenja između vodeće uloge radija i poštovanja zahteva publike, odnosno slušalaca. Razume se da je ovo daleko lakše reći nego u praksi ostvariti, Ali, zar ima lakog i bez solidnog rada ostvarivog napretka, uopšte, a posebno u jednom elektronskom mediju čija publika ne priznaje i ne poznaje granice rasprostiranja i delovanja jedne stanice, već se pre svega opredeljuje za slušanje neke od njih na osnovu sopstvenih preferencija. Kako u raspravi reče jedan od kolega: „Najlakše je slušaocu da okrene dugme svog prijemnika, a meni je kao autoru stalo da me slušaju”. Međutim, kada se pokreće ideja o sučeljavanju sudova slušalaca, iskazanih kroz odbir emisija za smotru, i selekcije stručnjaka radio-stanica, ne treba zaboraviti ni još jednu veoma uticajnu, ili bi to bar trebalo da bude, grupaciju profesionalnih radio-kritičara, kulturnih i drugih radnika koji svoje sudove javno saopštavaju putem štampe, dnevne ili specijalizovane. Na protekloj smotri nije primećeno njihovo osetnije učešče u raspavama o prezentiranim emisijama. Pišući o televizijskom festivalu održanom u Portorožu maja 1980. godine, V. Mićunovič je kritički primetio da se televizija nije „upuštala u opisivanje načina izbora emisija prikazanih u Portorožu. Niti se bavila upoređivanjem ocjena žirija sa sudovima tekuče televizijske kritike i podacima o gledanosti tih emisija, iako te podatke sređuju službe specijalizovane za ispitivanje raspoloženja gledalaca TV programa.”s Nešto blaža kritika

Radio-Beograd je u penodu održavanja 21, Generalne konferencije Uneska u prostonjama Sava-centra orgamzovao „Muzej zvuka" kako bi se delegati mogii upozPefro^i ć) 1 ,nl| ‘ m dostl B nućima Radio-Beograda (izbor emisija je sačinio Dragan Beograd ° Mićunović ' Tiho °đmieravanje, ~RTV-teorija i praksa”, broj 19, 1980

127